2000. - GODINA IZNEVJERENIH NADA ZA IZRAELCE I PALESTINCE

JERUZALEM, 15. prosinca (Hina/AFP) - Godina 2000. trebala je biti godina mira i pronalaženja konačnog rješenja izraelsko- palestinskog sukoba, te godina rođenja nezavisne palestinske države.#L# Umjesto toga ova će godina u analima ostati zapisana kao jedna od najkrvavijih godina u pedesetogodišnjem izraelsko-palestinskom sukobu i godina iznevjerenih nada. Po prvi put, Izraelci i Palestinci pokušali su riješiti bitne probleme ali taj je pokušaj neslavno propao izazivajući val nasilja u kojem je dosada poginulo više od 330 osoba velikom većinom Palestinaca, a čiji se kraj ne nazire. Nova će godina početi poput ove koja upravo završava - to znači pod znakom "Intifade al-Aksa", pobune rođene 28. rujna kada je šef izraelske desnice Ariel Sharon posjetio Brdo Hrama u istočnom Jeruzalemu gdje se nalazi džamija al-Aksa, treće sveto mejsto Islama, što je izazvalo bijes Arapa. Otkako je međutim izraelski premijer Ehud Barak 10. prosinca nenadano najavio svoju ostavku, kontakti između dviju sukobljenih strana su se pojačali. Barak, čija popularnost sve više pada, računa da će na izborima za novog premijera, na kojima se i on sam kandidira, biti ustvari jedna vrsta referenduma za mir. Sporazum s Palestincima smatra se kao jedina Barakova šansa da zadrži vlast, iako sve ankete javnog mišljenja pokazuju da će Barak na izborima izgubiti pogotovo ako njegov protukandidat bude "povratnik" Benjamin Netanyahu. Zasada još nije sigurno hoće li se Netanyahu kandidirati na izborima, budući da je on objavio da će to učiniti samo u slučaju raspisivanja općih izbora. Povratak desničarskog Bibija na izraelsku političku scenu, svijet će sigurno smatrati velikim udarcem za mir u regiji. Osim datuma 6. veljače, kada bi se trebali održati izbori za premijera, drugi važan datum sljedeće godine u svakom je slučaju 20. siječanj - dan kada će američki predsjednik Bill Clinton napustiti Bijelu kuću. Predsjednik palestinske samouprave Jaser Arafat izjavio je da ga je Clinton izvijestio o svojoj namjeri da učini sve kako bi SAD i dalje igrale važnu posredničku ulogu na Bliskom istoku i kako bi što prije mirovni proces izašao iz slijepe ulice. Ta će zadaća biti vrlo teška, budući da je palestinska pobuna rezultirala time da se radikalizirao čovjek s ulice kako u Izraelu, gdje se Arafata optužuje za dvoličnost, tako i na palestinskim područjima, gdje represija izraelske vojske hrani krug nasilja bez kraja. Arafat i Barak bili su ove godine bliži nego ikada postizanju povijesnog sporazuma na maratonskom dvotjednom summitu održanom u srpnju u Camp Davidu pod poposredničkom palicom Billa Clintona. Šef izraelske vlade tada je u pregovorima otišao puno dalje od onoga što su njegovi građani mogli i sanjati. To ipak nije bilo dovoljno za Palestince koji su i dalje tražili stvaranje svoje države na svim područjima koje je Izrael okupirao u lipnju 1967, odnosno pojas Gaze, Zapadnu obalu i čitavi istočni Jeruzalem. Pregovori su zapeli prvenstveno oko jednog od najtežih pitanja - budućnosti Jeruzalema. Barak je u Camp Davidu predložio da će budućoj palesitnskoj državi dati 90 do 92 posto Zapadne obale, uključujući i dio arapskih naselja istočnog Jeruzalema. On je u stvari de facto pristao na podjelu Jeruzalema, i tako izbrisao 33-ogodišnji tabu izraelskog političkog života. Usprkos toga što summit nije uspio, ništa više nakon Camp Davida neće biti kao prije, jer će pregovori, kada jednom ponovno započnu, krenuti od onoga o čemu je raspravljano u Camp Davidu. Optužen od strane Clintona da je kriv za neuspjeh pregovora, Arafat je morao popusiti pod međunarodnim pritiscima i do daljnjega odgoditi proglašenje nezavisne palestinske države. Palestinska država trebala je prema godišnjici sporazuma u Oslu i prema datumu određenom od stane Izraela i Palestinaca 1999. biti proglašena 13. rujna. I upravo je u tom kontekstu izbila Intifada. Izraelci smatraju da je Sharonov posjet istočnome Jeruzalemu bio samo izgovor za Palestince te da su Palestinci odabrali nasilje kako bi prisilili Baraka da im da ono što na što nije želio pristati u Camp Davidu. (Hina) nab sv