JERUZALEM, 15. prosinca (Hina/AFP) - Godina 2000. trebala je biti godina mira i pronalaženja konačnog rješenja izraelsko-palestinskog sukoba, te godina rođenja nezavisne palestinske države.
JERUZALEM, 15. prosinca (Hina/AFP) - Godina 2000. trebala je biti
godina mira i pronalaženja konačnog rješenja izraelsko-
palestinskog sukoba, te godina rođenja nezavisne palestinske
države.#L#
Umjesto toga ova će godina u analima ostati zapisana kao jedna od
najkrvavijih godina u pedesetogodišnjem izraelsko-palestinskom
sukobu i godina iznevjerenih nada.
Po prvi put, Izraelci i Palestinci pokušali su riješiti bitne
probleme ali taj je pokušaj neslavno propao izazivajući val nasilja
u kojem je dosada poginulo više od 330 osoba velikom većinom
Palestinaca, a čiji se kraj ne nazire.
Nova će godina početi poput ove koja upravo završava - to znači pod
znakom "Intifade al-Aksa", pobune rođene 28. rujna kada je šef
izraelske desnice Ariel Sharon posjetio Brdo Hrama u istočnom
Jeruzalemu gdje se nalazi džamija al-Aksa, treće sveto mejsto
Islama, što je izazvalo bijes Arapa.
Otkako je međutim izraelski premijer Ehud Barak 10. prosinca
nenadano najavio svoju ostavku, kontakti između dviju sukobljenih
strana su se pojačali.
Barak, čija popularnost sve više pada, računa da će na izborima za
novog premijera, na kojima se i on sam kandidira, biti ustvari jedna
vrsta referenduma za mir.
Sporazum s Palestincima smatra se kao jedina Barakova šansa da
zadrži vlast, iako sve ankete javnog mišljenja pokazuju da će Barak
na izborima izgubiti pogotovo ako njegov protukandidat bude
"povratnik" Benjamin Netanyahu.
Zasada još nije sigurno hoće li se Netanyahu kandidirati na
izborima, budući da je on objavio da će to učiniti samo u slučaju
raspisivanja općih izbora. Povratak desničarskog Bibija na
izraelsku političku scenu, svijet će sigurno smatrati velikim
udarcem za mir u regiji.
Osim datuma 6. veljače, kada bi se trebali održati izbori za
premijera, drugi važan datum sljedeće godine u svakom je slučaju
20. siječanj - dan kada će američki predsjednik Bill Clinton
napustiti Bijelu kuću.
Predsjednik palestinske samouprave Jaser Arafat izjavio je da ga je
Clinton izvijestio o svojoj namjeri da učini sve kako bi SAD i dalje
igrale važnu posredničku ulogu na Bliskom istoku i kako bi što prije
mirovni proces izašao iz slijepe ulice.
Ta će zadaća biti vrlo teška, budući da je palestinska pobuna
rezultirala time da se radikalizirao čovjek s ulice kako u Izraelu,
gdje se Arafata optužuje za dvoličnost, tako i na palestinskim
područjima, gdje represija izraelske vojske hrani krug nasilja bez
kraja.
Arafat i Barak bili su ove godine bliži nego ikada postizanju
povijesnog sporazuma na maratonskom dvotjednom summitu održanom u
srpnju u Camp Davidu pod poposredničkom palicom Billa Clintona.
Šef izraelske vlade tada je u pregovorima otišao puno dalje od onoga
što su njegovi građani mogli i sanjati. To ipak nije bilo dovoljno
za Palestince koji su i dalje tražili stvaranje svoje države na svim
područjima koje je Izrael okupirao u lipnju 1967, odnosno pojas
Gaze, Zapadnu obalu i čitavi istočni Jeruzalem.
Pregovori su zapeli prvenstveno oko jednog od najtežih pitanja -
budućnosti Jeruzalema.
Barak je u Camp Davidu predložio da će budućoj palesitnskoj državi
dati 90 do 92 posto Zapadne obale, uključujući i dio arapskih
naselja istočnog Jeruzalema. On je u stvari de facto pristao na
podjelu Jeruzalema, i tako izbrisao 33-ogodišnji tabu izraelskog
političkog života.
Usprkos toga što summit nije uspio, ništa više nakon Camp Davida
neće biti kao prije, jer će pregovori, kada jednom ponovno započnu,
krenuti od onoga o čemu je raspravljano u Camp Davidu.
Optužen od strane Clintona da je kriv za neuspjeh pregovora, Arafat
je morao popusiti pod međunarodnim pritiscima i do daljnjega
odgoditi proglašenje nezavisne palestinske države. Palestinska
država trebala je prema godišnjici sporazuma u Oslu i prema datumu
određenom od stane Izraela i Palestinaca 1999. biti proglašena 13.
rujna.
I upravo je u tom kontekstu izbila Intifada. Izraelci smatraju da je
Sharonov posjet istočnome Jeruzalemu bio samo izgovor za
Palestince te da su Palestinci odabrali nasilje kako bi prisilili
Baraka da im da ono što na što nije želio pristati u Camp Davidu.
(Hina) nab sv