SLO 14.XII.-DELO-MORSKA GRANICA

SLOVENIJA DELO 14. XII. 2000. Ping-pong sa starim lopticama "Piranski zaljev: gubimo 150 četvornih kilometara mora. To je naslov članka objavljenoga u srijedu u zagrebačkom Večernjem listu u kojemu se piše o prijedlozima morske granice s Hrvatskom koji su izgleda nastali u slovenskoj diplomaciji. Po prvom bi Slovenija s koridorom imala kroz hrvatsko more teritorijalni pristup međunarodnim vodama, dočim bi po drugom teritorijalna mora Slovenije, Hrvatske i Italije u zajedničkoj točki dodirivala otvoreno more. No hrvatska je diplomacija već opovrgla da su iz Ljubljane došli ikakvi prijedlozi za razgraničenje sa Slovenijom. Političari u Ljubljani i Zagrebu se doduše slažu da kod razgraničenja na moru treba poštovati nacionalne interese obiju država, no do danas nije bilo konkretnih dogovora. Prijedlog objavljen u Večernjaku o 'tromeđi' na ulazu u međunarodne vode značio bi da bi hrvatska očuvala granicu s Italijom i da bi Slovenija imala teritorijalni pristup međunarodnim vodama. No za Hrvatsku je u cijelosti neprihvatljiv, jer bi se morala odreći priličnog dijela svojega mora, budući da je točka ulaza u međunarodne vode na visini Umaga. Hrvatski geodet i član stručne skupine hrvatskog povjerenstva za granice Želimir Seissel nazvao ga je 'nerazumnim i ludim'. Prijedlog o slovenskom koridoru već je razmjerno star: prije pet godina pripremio ga je tadašnji predsjednik slovenskog povjerenstva za granice Iztok Simoniti, o njemu su raspravljali predsjednici vlada Janez Drnovšek i Nikica Valentić na susretu u Mariboru. Slovenija bi imala dvije morske milje širok koridor - od slovenskoga mora kroz hrvatsko teritorijalno more do otvorenoga mora - i 68 posto Piranskoga zaljeva. Hrvatska bi očuvala granicu s Italijom i to s trokutom teritorijalnoga mora, stješnjenim između koridora, talijanskog i slovenskog mora. Prijedlog je za Zagreb neprihvatljiv, jer bi po njihovu mišljenju morali odstupiti dio svojega teritorija (teritorijalnoga mora) stranoj državi, što je među ostalim, u suprotnosti s hrvatskim ustavom. Sve što je Zagreb do sada ponudio je crta razgraničenja po sredini Piranskoga zaljeva i neometan prolaz slovenskim brodovima kroz hrvatsko teritorijalno more do međunarodnih voda. To je prije više od sedam godina napisano u dokumentu hrvatske vlade, nazvanom Stajališta vlade o razgraničenju u Piranskom zaljevu i od toga nikada nisu odstupili. To potvrđuju javne izjave članova hrvatskog diplomatskog povjerenstva za granice, predsjednika Hrvoja Kačića, dr. Vladimira Iblera i drugih stručnjaka za međunarodno pravo. Govore da se Hrvatska ne može odreći svojega teritorija - teritorijalnoga mora i čude se zašto Slovenija nije zadovoljna neometanim prolazom do međunarodnih voda. Ibler je, recimo, u listopadu u Zagrebu na stručnoj konferenciji o morskoj granici sa Slovenijom izjavio da su slovenski zahtjevi iz memoranduma državnoga zbora o cjelovitosti Piranskoga zaljeva i teritorijalnom pristupu međunarodnim vodama, prihvaćeni 1993. godine, posve neprihvatljivi za Hrvatsku. Po njegovu mišljenju slovenske su izjave da Piranski zaljev u cijelosti mora pripasti Sloveniji, bez temelja u pravnoj znanosti, jer se radi o povijesnom zaljevu. Hrvatski je argument da se po međunarodnoj konvenciji o pomorskom pravu u slučaju nesuglasja među državama o razgraničenju teritorijalnih mora, poštuje crta po sredini. No slovenska se diplomacija poziva na iznimku zapisanu u konvenciji, po kojoj se načelo crte po sredini ne primjenjuje ako postoje povijesni ili drugi specifični razlozi. Stoga pokušava dokazati da je Piranski zaljev povijesni zaljev. Glavni su argumenti zašto Slovenija zahtijeva teritorijalni pristup da bi Hrvatska mogla poništiti povoljan režim za slovenske brodove i da je Slovenija uvijek imala neposredan pristup otvorenom moru. 'Ne zahtijevamo ništa što Slovenija nije imala u prošlosti, a Hrvatska ne bi dala ništa što je pravno njezino', govori se u slovenskoj diplomaciji" - piše Peter Žerjavič.