ŠVIC.TA J.DEISS: UPUTIO MESIĆA ŠTO TREBA S TUĐMANOVOM IMOVINOM

ŠVICARSKA TAGES-ANZEIGER 9. XII. 2000. Švicarska Hrvatsku neće ostaviti na cjedilu Joseph Deiss, švicarski ministar vanjskih poslova, bio je u radnom posjetu Hrvatskoj. Novo vodstvo ostavilo je na njega dojam. Gospodine ministre, 1992. godine Hrvatska je međunarodno priznata, i od Švicarske. Prvi put nakon toga sreli su se ministri vanjskih poslova dviju zemalja. Što je bio cilj susreta? Kontakata je naravno bilo i prije: Moj prethodnik Flavio Cotti, 1996. godine susreo se s Franjom Tuđmanom, tadašnjim hrvatskim predsjednikom. Cotti je, međutim, u Zagreb išao kao predstavnik Organizacije za sigurnost i suradnju (OESS). Sada je prvi put došlo do službenog kontakta na razini ministara vanjskih poslova. Cilj? Kratke susrete na rubu međunarodnih konferencija valjalo je produbiti supstancijalnom razmjenom misli. To nam se činilo prikladnim nakon što Zagreb već gotovo godinu dana ima novo vodstvo. Kakav ste dojam stekli? Odličan. Nova hrvatska vlast nastala nakon izbora u siječnju želi postati polom stabilizacije u jugoistočnoj Europi ? svojom politikom prema unutra kao i ponašanjem prema susjedima. Ovakav dojam stekli smo u multilateralnim susretima, a u bilateralnom se on pojačao. Oni ozbiljno rade na rješavanju velikog niza problema. To se pokazalo u razgovoru s ministrom vanjskih poslova Toninom Piculom, ali i s predsjednikom države Stipom Mesićem. S predsjednikom Mesićem razgovarali ste duže nego je bilo planirano, dobar sat vremena. O čemu ste razgovarali? Unutrašnje stanje u Hrvatskoj bilo je jedna tema, međunarodna pravna pomoć druga, a treća uređenje sukcesije među državama bivše Jugoslavije. Hoće li Švicarska uskoro morati zatvoriti račune Tuđmana & Co., kao kod Miloševićeva klana? Valjalo je razjasniti nesporazum. Objasnio sam gospodinu Mesiću da pravnoj pomoći Švicarske u vezi s hrvatskom imovinom načelno ništa ne stoji na putu ako je protiv osoba koje su tu imovinu kod nas deponirale u Hrvatskoj pokrenut kazneni postupak. Trenutno nije riječ o konkretnom slučaju. Angažman Švicarske u obnovi na Balkanu je značajan. Međutim, Hrvatskoj su bilateralno za vrijeme od godine dana obećani projekti u vrijednosti od samo 4,2 milijuna franaka. Unatoč tome smatrali ste da se putovanje u Zagreb isplati? Hrvatska, koju je rano pogodio rat, rano je i profitirala od našeg angažmana. U prvoj polovini devedesetih tamo smo poslali pomoć od 30 do 40 milijuna franaka. Danas je ta zemlja dalje od ostalih, i gospodarski gledano. Švicarska je u međuvremenu dala dodatna financijska sredstva. Nakon promjene vlasti u SR Jugoslaviji neke susjedne države strahovale su da će se u zemljama donatorima odsad sve vrtjeti oko Beograda. Zato je bilo važno da sami uvjerimo Zagreb: Nećemo vas ostaviti na cjedilu. Plan da ubuduće i u Hrvatskoj pomažemo u razminiranju čini mi se dobrim primjerom. Povratak etničkih manjina na Balkanu se odvija sporo, u Hrvatskoj također. Jeste li i o tome govorili za vrijeme posjeta? Što se ove točke tiče, nudimo program koji bi trebao izazvati pozitivan prekogranični efekt domina: povratak srpskih izbjeglica u Hrvatsku, hrvatskih u Bosnu itd. ? to donosi više nego neukusno mahanje kažiprstom. Nama, međutim, nije samo do povratka etničkih manjina. Željeli bismo i napredak suradnje s Međunarodnim sudom u Haagu za kažnjavanje ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji. A od političkih instanca u pojedinim državama očekujemo da razbiju strukture koje održavaju stare otpore. Naše razočaranje u tom smislu pokazali smo nakon posljednjih izbora u Bosni i Hercegovini i našim tamošnjim sugovornicima. (...) I u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj danas gradimo kuće za izbjeglice koji se žele vratiti u svoj kraj, ali i za protjerane koji se žele naseliti na nekom novom mjestu. Pragmatično ili ne ? tako ratnim ranama dajemo vremena koje im je potrebno da zacijele.