VOA 12. XII. TKO ĆE I KAKO U EUROPU?

GLAS AMERIKE - VOA 12. XII. 2000. Prilog Bojana Klime o izvješću američkog Instituta za mir o Europi. Američki Institut za mir objavio je ovih dana izvješće naslovljeno 'Europa u 21. stoljeću: Strategija za postizanje stabilnog mira'. Ovaj je dokument plod niza sastanaka američkih i europskih znanstvenika koji su nastojali odgovoriti na tri pitanja. Prvo, je li mirna, nepodijeljena i demokratska Europa moguća i poželjna; drugo, koji su najvjerojatniji načini postizanja tog cilja; i treće, kako to provesti s političke točke gledišta. Sintagma 'mirna, nepodijeljena i demokratska Europa' od 1945. godine podrazumijevala je 'cijelu i slobodnu Europu'. Ovaj je cilj bio važan svim američkim vladama u posljednjih pedeset i pet godina, ali on nije bio precizno definiran, a nisu bili definirani niti načini njegova ostvarenja - tvrde autori istraživanja. U prvom poglavlju izvješća, odgovara se na pitanje 'kako će izgledati mirna, nepodijeljena i demokratska Europa?' Vizija takve, buduće Europe ne predviđa da 'svaka europska država mora biti članica svake europske institucije'. Europska unija sve češće govori o diferenciranim strukturama i integracijskim procesima koji se razlikuju od zemlje do zemlje - ovisno o njezinim potencijalima na području izgradnje demokratskog odnosno građanskog društva. Cilj ovakvog 'diferenciranog pristupa' je - tvrde autori - izbjeći nove podjele na kontinentu, između 'bogatih' i 'siromašnih', bez obzira je li riječ o gospodarstvu, sigurnosti ili političkom razvoju. Koje su glavne prepreke integriranoj Europi, u koju autori uključuju i Rusiju, tema je nastavka ovog dokumenta. Prva prepreka leži u činjenici da će za potpunu integraciju bivšeg komunističkog bloka biti potrebni ogromni resursi i velika koncentracija - i to tijekom prilično dugog razdoblja. Autori izvješća zabrinuti su da zapadnoeuropske zemlje možda i neće naći dovoljno političke volje da izdrže do kraja, što podrazumijeva sukcesivan angažman niza vlada. Napominje se da će prvi krug integracije - koji će obuhvatiti pretežito države središnje Europe - biti i najlakši. Iza njih slijede države koje će biti teže integrirati - Bugarska, Rumunjska i države sljednice bivše Jugoslavije. 'Većina tih zemalja ima drukčije političko i vjersko nasljeđe - ili je riječ o državama sa snažnim islamskim elementom, ili s dominantnom Pravoslavnom crkvom', navodi se u izvješću američkog Instituta za mir, neovisne i nestranačke ustanove koja se financira iz saveznog proračuna, a cilj joj je 'promicanje istraživanja, obrazovanja i mirnog rješavanja međunarodnih sukoba. Autori upozoravaju da je sadašnji napredak u integraciji rezultat i razmjerno dobra gospodarskoga stanja u svijetu. Ako se globalno gospodarsko stanje pogorša, kakve će biti posljedice po integracijske procese, pitaju se autori izvješća. S tim u vezi ističe se značenje unutrašnjih reformi u Europskoj uniji, čime se postavljaju solidni temelji za proširenje članstva. U izvješću Instituta za mir navodi se i američka zabrinutost jer Europska unija na Balkanu ne čini dovoljno. Ako se na Balkanu, kroz Pakt o stabilnosti, stvori zona slobodne trgovine, ali se regija ne integrira u Europu, Balkan će ostati 'siromašna i nestabilna periferija'. Također, sudionici se boje da Europska unija nije spremna kontinent 'definirati dovoljno široko', što znači trajno isključivanje zemalja poput Albanije i Turske. Osim što se vrlo podrobno bavi integracijskim procesima, izvješće analizira i budućnost odnosa s Rusijom, kao i transatlantsku suradnju Sjedinjenih Država i Europe. Vezano uz Rusiju, primjećuje se da je 'budućnost demokracije u toj zemlji još uvijek nesigurna', i da je to postalo još vidljivije od dolaska na vlast predsjednika Vladimira Putina. Ali naglašava se važnost zajedničkih, američko- europskih napora da se Rusija integrira u europsku zajednicu. Kada je riječ o budućoj europsko-američkoj suradnji, navodi se i nekoliko preporuka. Recimo: 'U svom odnosu prema Europi, Sjedinjene se Države trebaju ponašati manje arogantno'. Autori izvješća smatraju da bi Europa i Sjedinjene Države, na kontinentu ali i globalno, trebale imati ravnopravnije odnose. Također se preporučuje da Europa razvija vlastitu sigurnosno-obrambenu koncepciju, s naglaskom na poboljšanje stvarnih vojnih potencijala. Pri tome bi se trebalo izbjegavati 'prilično apstraktno sukobljavanje s Amerikom, oko njezine uloge u Europi i odnosa između europske obrambeno-sigurnosne inicijative i NATO saveza'. (VOA)