ZAGREB, 12. prosinca (Hina) - Istraživači koji su ispitali podatke o fosilima kažu kako oni dovode u pitanje ulogu ugljičnog dioksida (CO2) kao glavnog uzročnika klimatskih promjena.
ZAGREB, 12. prosinca (Hina) - Istraživači koji su ispitali podatke
o fosilima kažu kako oni dovode u pitanje ulogu ugljičnog dioksida
(CO2) kao glavnog uzročnika klimatskih promjena. #L#
Istraživači su najprije na temelju fosiliziranih ostataka morskih
organizama rekonstruirali temperature za cijelo razdoblje od
pojave prvih tragova života na Zemlji.
Zatim su uz pomoć kompjuterskoga modela pokušali napraviti drugu
rekonstrukciju klime za isto razdoblje.
Otkrili su dvije glavne točke nepodudarnosti.
Jan Veizer sa sveučilišta Ruhr u Njemačkoj i iz kanadskoga
Geološkog centra Ottawa-Carleton i dvjica kolega sa sveučilišta u
Liegeu (Belgija), izvijestili su o svom otkriću u časopisu
"Nature".
U prvoj rekonstrukciji temperature površine tropskih mora služili
su se podacima o izotopima kisika u kalcitnim i aragonitnim
školjkama.
"Prema tim podacima, postojale su velike oscilacije u površinskim
temperaturama tropskih mora u fazi hladnih i toplih ciklusa (između
glacijalnih i interglacijalnih razdoblja) što potvrđuje
pretpostavku da je promjenjivost klime globalna pojava", napisali
su istraživači.
"No naši su rezultati suprotni podacima dobivenim na temelju
rekonstrukcije temperature uz pomoć modela ravnoteže energije koji
je stvoren rekonstrukcijom koncentracije CO2 u atmosferi.
Rezultati se mogu pomiriti pod pretpostavkom da koncentracija CO2 u
atmosferi nije glavni pokretač klimatskih promjena u geološkim
razdobljima najmanje u trećini razdoblja od pojave života na Zemlji
do danas ili ako rekonstruirana koncentracija CO2 nije pouzdana."
Pretpostavke koje se temelje na podacima o CO2 suprotne su podacima
o fosilima u dva razdoblja: u ledeno doba gornjeg ordovicija prije
otprilike 44 milijuna godina i u hladnom razdoblju jure i donje
krede (prije otprilike 220 do 120 milijuna godina).
Prema drugoj rekonstrukciji, u ta dva hladna razdoblja tropske su
temperature morale biti više od današnjih.
Istraživači kažu da njihova otkrića imaju nekoliko mogućih
implikacija. Rekonstruirane razine CO2 možda su djelomično
netočne, a modeli klime možda su prilagođeni današnjem pa tako ne
mogu dati ni točnu sliku prošlih modela klime.
No, postoji i treća mogućnost: "Uloga CO2 kao glavne sile proteklih
globalnih (dugotrajnih) promjena klime upitna je u najmanje dva od
četiri glavna primjera zahlađenja."
U članku objavljenom u istom broju časopisa "Nature", Lee Kump iz
znanstvenoga centra "Earth Systems" na državnom sveučilištu
Pennsylvania komentira otkriće: "Očito je da na klimu u geološkim
razdobljima mogu utjecati i drugi faktori osim CO2", napisao je
Kump.
No, zaključak da CO2 "možda nije pokretač klime zaslužuje pažljivu
analizu jer bi političke implikacije mogle biti vrlo velike. Ako
velike promjene razine CO2 u atmosferi u prošlosti nisu izazvale
klimatske promjene koje smo pretpostavili, to pobija tvrdnju da
moramo smanjiti emisiju staklenčkih plinova".
Nepoklapanje podataka za razdoblje jure mnogo je problematičnije
od onoga za razdoblje gornjeg ordovicija, piše Kump, napominjući da
nijedan od tih paradoksa nije nov.
No, zaključuje, možda ne smijemo dovoditi u pitanje ulogu CO2 u
klimatskim promjenama, nego vrijednst "približnih" mjerenja
starih razina CO2 koja se, u ovom slučaju, temelje na sastavu
ugljikovih izotopa u organskoj tvari iz morskih sedimenata.
(Hina) dgk dgk