RDW 11. XII. NICA-NEDOVRŠENI DOGOVRI

NJEMAČKI RADIO - RDW 11. XII. 2000. Bilanca skupa u Nici: svatko za sebe i svatko protiv svakog. Gerda Mauer. Skup u Nici je bio od samog početka opterećen velikim očekivanjima i nadama i patetičnim pozivima. Mjesecima su visoki državni činovnici zemalja članica unije pripremali cijele hrpe dokumenata i prijedloga jer je skup na Azurnoj obali trebao donijeti reforme koje bi omogućile proširenje EU-a, a time i ostvarenje jedinstva Europe. Sada, nakon završetka najdužeg skupa u povijesti unije, na mnogim licima se pored iscrpljenosti može primijetiti i nedoumica: možda se može govoriti o postignutom kompromisu, ali što se zapravo željelo postići ovim skupom? Recimo, svi europski političari su prije Nice bili jedinstveni u stavu da treba ograničiti pravo veta prigodom odlučivanja, da proširena Unije ne bi samu sebe blokirala. Međutim, u Nici, svaki državnik je vukao na svoju stranu. Velika Britanija je iznudila zadržavanje prava veta u odlučivanju o socijalnoj politici, a Španjolska je isposlovala isto pravo u oblasti koja se tiče subvencioniranja nerazvijenijih područja unije iz 'strukturnog fonda' - Španjolci profitiraju od dosadašnje strukture odlučivanja i uspjelo im je da je sačuvaju do 2007. godine. Njemačka je za sebe sačuvala pravo veta u oblasti politike dodjele političkoga azila i doseljeničke politike. Ista sudbina je snašla reformu Europskog povjerenstva. Još do prije nekoliko tjedana u prometu je bila ideja da se broj članova povjerenstva smanji, da bi se u njoj pospješio učinkovitiji rad. A sada je odlučeno da se poveća broj članova na 27, pa će se tek nakon nekoliko godina odlučiti o konačnom broju članova. Znači samo se odgodilo rješavanje tog problema. Kada je riječ o raspravi o broju članova Vijeća ministara, ona je izgledala kao cjenjkanje na istočnjačkoj tržnici. Zato i kompromisno rješenje nije ni jednostavno niti logično niti ima smisla. Broj glasova se za svaku zemlju udvostručio ili utrostručio uz dodatna pravila formiranja većinskih odluka, tako da još samo matematičari mogu shvatiti zašto bi nova pravila trebala biti pravedna i fer. Njemački kancelar Schroeder je na kraju skupa u Nici bio umoran, ali i pomalo razočaran. On je donio odluku, da mogući veliki povijesni proboj žrtvuje povijesnim interesima jedinstvene Evrope, jer bi svako inzistiranje Njemačke na nekim zahtjevima sa sobom donijelo i opasnost neuspjeha skupa. Stoga je Njemačka stalno džentlmenski previđala kaos u francuskoj organizaciji i arogantni i egoistični način vođenja skupa. Možda je upravo zbog te velikodušnosti porastao ugled Njemačke u očima ostalih članica unije. Hoće li ugovor potpisan u Nici zaista biti od koristi, vidjet će se tek kada Europska unija primi nove članice. (RDW)