BBC 10. XII. TISAK

BRITANSKI RADIO - BBC 10. XII. 2000. Pregled tiska Europski sastanak na vrhu u Nici je naravno glavna tema i svih nedjeljnih izdanja britanskih novina. 'The Observer' na nekoliko stranica pokušava odgovoriti na pitanje je li Europska unija na putu da postane naddržava. Euroskeptici, pogotovo oni britanski, tvrde da, budući da unija već ima vlastitu zastavu, himnu, putovnicu, zajedničku valutu, predsjednika, zakone, i da se planira da će imati ustav i vojsku, da je riječ o europskoj naddržavi. Ali hoće li Europa koju ćemo vidjeti da nastaje u godinama nakon ovog povijesnog sastanka na vrhu u Nici stvarno imati obilježja naddržave? Britanski sveučilišni i stručnjaci za ustavna prava, diplomati i europski državnici koje je 'The Observer' intervjuirao, misle da su takva strahovanja neutemeljena. Oni ističu kako u Europi postoje istodobno dvije tendencije - tendencija sve čvršćeg povezivanja zemalja članica, ali i tendencija europske homogenizacije, u kojoj veliku ulogu igra američka masovna kultura i dominantan jezik nove generacije Europejaca postaje engleski. Prema mišljenju britanskih povjesničara koje je intervjuirao 'The Observer', ideja nacionalne države koja je suverena neovisna i u čije se poslove nitko ne miješa je 19.-stoljetna ideja koja više ne odgovara stvarnosti koja nas okružuje. Ako takva država danas i uopće postoji, onda su to jedino SAD i, donekle, Japan i Kina. Sudbinu ostalih zemalja u svijetu zapravo određuju odnos snaga na međunarodnom tržištu, multinacionalne kompanije i rad tijela kao što je Svjetska trgovinska organizacija. Istinski problem pred kojim se nalazi Europa, prenosi 'The Observer' riječi jednog britanskog povjesničara, je ne u tome hoće li postati naddržava, već u tome kako će se održavati ravnoteža snaga unutar jedne organske cjeline koja će brojati 27 zemalja članica. 'The Observer' donosi također listu deset ljudi koji imaju više utjecaja u Europi od predsjednika Europskog povjerenstva Romana Prodija. To su, nabraja list, predsjednik američkih federalnih rezervi Alan Greenspan, američki predsjednik Bill Clinton, osnivač Microsofta Bill Gates, ruski predsjednik Putin, financijer i filantrop George Soros, predsjednik Europske središnje banke Wim Duisenberg, glavni tajnik UN-a Kofi Annan, američka državna tajnica Madeleine Albright, europski povjerenik za trgovinu Pascale Lamy i, konačno, Papa Ivan Pavao II. 'The Independent' piše o jednoj od bizarnijih dogodovština u povijesti europskih sastanaka na vrhu - Chiracovoj ispovjedaonici - kako su je nazvali sami Francuzi. Jedan po jedan šefovi vlada i zemalja Europske unije dolazili bi u Chiracove odaje i pred njim, premijerom Jospinom i ministrom za europske integracije Moskovicijem - katolikom, protestantom i Židovom - kako se našalio francuski predsjednik, iznosili svoje prave stavove o predloženim promjenama ustroja unije. Predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi ponudio se da i on sudjeluje na tim sastancima, no Francuzi su ga glatko odbili, pa su neki nesretni europski čelnici morali imati i dva sastanka - jedan s Francuzima, a jedan s Prodijem. Britanska delegacija, prenosi 'The Independent' odmah je izjavila da nema što ispovjediti, a premijer Blair je prilikom sastanka sa Chiracom nije odustao od britanske pozicije da ne odustaje od uporabe veta u pitanjima oporezivanja i socijalne politike. Slično od svojih prethodnih pozicija nisu odstupili ni čelnici drugih europskih zemalja. Sve to Francuze nije ni najmanje uzbudilo. Francuski ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine je rekao: Znali smo da neće biti lako. Dakle, zaključuje 'The Independent', Francuzi poručuju: Grješnici, još vam nije kasno da se pokajete. Uvodničar konzervativnog 'The Sunday Telegrapha' piše da pozitivan stav Tony Blaira prema Europi ne proizlazi od njegove vjere u europske institucije već iz ljubavi prema svemu francuskom. Kada je držao govor u francuskoj skupštini 1998. godine, Blair je Francuze pohvalio da su svijetu dali - modu, hranu, dizajn, stil života i kulturu. Od kada je postao britanski premijer Blair se, nastavlja uvodničar lista, iz prve ruke mogao uvjeriti kako Francuzi na europskim sastancima i te kako znaju nesmiljeno braniti svoje interese. Blair je ovoga ljeta pročitao biografiju generala De Gaullea, kojeg je svojim suradnicima opisao kao velikog državnika i kasnije ga pohvalio u svojem varšavskom govoru o Europskoj uniji. No De Gaulle je, podsjeća se, nakon što je '63. godine na veliku žalost tadašnjeg britanskog premijera Harolda McMillana, stavio veto na pristupanje Velike Britanije zajedničkom tržištu, svoju odluku iskreno objasnio. De Gaulle je Velikoj Britaniji zamjerao što se ne želi odreći posebnih političkih i vojnih veza sa SAD-om. Mislio je da bi se ulaskom Velike Britanije u zajednicu stvorila svojevrsna atlanska zajednica ovisna o Americi. De Gaulle je dobro znao da je obrana ono područje na kojem ne možeš biti istodobno američki i europski saveznik, kao što je to mislio McMillan, i kao što to još uvijek danas misli Blair. Blairova vizija Europske unije je želja da se izgradi most između Amerike i Europe. Chirac ima oprečnu viziju. Vjeran degaullističkoj političkoj tradiciji on Europsku uniju vidi kao zaseban entitet i to ne samo u pitanjima obrane. (BBC)