ZAGREB, 7. prosinca (Hina) - "Ni danas se ne bojim samoće, jer sam duboko uvjeren da u toj samoći stalno sa mnom prebiva moja domovina", riječi su koje je hrvatskoj javnosti nedavno, na 2. saboru Liberalne stranke izgovorio Vlado
Gotovac njezin osnivač i prvi predsjednik.
ZAGREB, 7. prosinca (Hina) - "Ni danas se ne bojim samoće, jer sam
duboko uvjeren da u toj samoći stalno sa mnom prebiva moja
domovina", riječi su koje je hrvatskoj javnosti nedavno, na 2.
saboru Liberalne stranke izgovorio Vlado Gotovac njezin osnivač i
prvi predsjednik.#L#
Vlado Gotovac rođen je u Imotskom 1930. a umro je danas u Rimu.
Njegovom smrću prestao je životni put čovjeka koji je političkim,
pjesničkim i novinarskim radom ostavio duboki trag u suvremenoj
hrvatskoj političkoj povijesti.
Istupima i radovima, od ranih 50-tih Gotovac je neumorno zagovarao
ideju slobode, prava čovjeka pojednica, pozivao na moralno
preispitavnje društva.
Šira hrvatska javnost pamti Gotovca, prije svega, kao političara
netipična za hrvatske prilike. Vrsan govornik, kojega nisu pratili
skandali i gospodarske malverzacije, bez susprezanja je upirao
prst u one koji su radili drugačije. Dva mandata saborskog
zastupnika, sudjelovanje u utrci za predsjednika države (1997.)
ispred devet oporbenih političkih stranaka, kao i vođenje
političke stranke, najznačajnija su djela u njegovu političkom
radu u proteklih deset godina.
Tijekom predsjedničke kampanje u Puli Gotovca je s leđa fizički
napao časnik Hrvatske vojske u vojnoj odori. Unatoč šoku nazočnih i
zadobivenim ozljedama, Gotovac je ipak nastavio svoj predizborni
predsjednički govor.
Iako politički angažiran više desetljeća, Gotovac je u Hrvatski
Sabor ušao 1995., prvo kao zastupnik HSLS-a, potom kao zastupnik
LS-a. Kao jedan od osnivača HSLS-a, prve registrirane političke
stranke u Hrvatskoj, Gotovac je u toj stranci djelovao do konca
1997. Kao jedan od istaknutijih Gotovčevih nastupnih govora ostat
će zabilježen onaj na 6. izbornom saboru HSLS-a 1996. kada je
izabran za predsjednika HSLS-a. Ističući tada da se HSLS obraća
svakom Hrvatu, Gotovac je naglasio: "Ne dopustite da nas bilo tko
uplaši! Ne bojte se, Hrvati, ovo je naša zemlja i mi u njoj imamo
pravo vladati kako mi hoćemo!"
Početkom 1998. osnovao je novu Liberalnu stranku kojoj je bio na
čelu do nedavno održanog sabora LS-a na kojem je proglašen počasnim
predsjednikom stranke, te mu je uručena "Povelja slobode".
Za Gotovca se uvijek govorilo da je prepošten za politiku, na što je
on uzvraćao da je "postao političar ne zato što je to htio, nego zato
što je to bilo neizbježno, ako se nešto željelo učiniti. Uvjeravaju
me da je politika prljavština, da nije za časne ljude, a dive se
svojim političarima i njihovoj moći", govorio je Gotovac o onima
koji su ga živcirali primjedbama da je prepošten za politiku.
"Pedeset pet godina trajala je moja bitka da pomognem pojednicu i
društvu da postanu slobodni. I to je postalo središtem svih mojih
životnih napora", rekao je Gotovac u jednom od svojih posljednjih
interviewa koji je objavljen u listopadu u tjedniku "Globus".
Njegov desetogodišnji politički put u neovisnoj hrvatskoj državi
može se podvesti i pod vrlo mu omiljenu rečenicu "Hrvatska da, ali
ne bilo kakva". Ta je rečenica bila i njegov odgovor na politiku
aktualne vlasti prema kojoj je često bio kritičan.
Od 1955. do uhićenja 1972., radio je kao novinar i urednik na RTV
Zagreb. Zbog političkog angažmana početkom 70-tih godina bivša je
komunistička vlast osudila Gotovca na četiri godine zatvora koje je
odslužio u Staroj Gradiški i tri godine gubitka građanskih prava.
Istodobno mu je oduzela i pravo da se zaposli u državnoj službi, te
da objavljuje svoje radove, odnosno da javno nastupa. U to je
vrijeme Gotovac naime bio zaposlen kao novinar, a uhićen je 1972.
kada je bio glavni urednik "Hrvatskog tjednika", lista Matice
hrvatske.
Zbog interviewa Švedskoj televiziji 1977. u kojem je ponovio svoje
poznate antitotalitarne i humanističke stavove, ponovno je uhićen
i 1982. osuđen na dvije godine zatvora, koje je izdržao u Lepoglavi,
i s četiri godine gubitka građanskih prava. U zatvoru je nastavio
pisati, a vodio je i zatvorski dnevnik, koji je objavljen 20 godina
kasnije ("Zvjezdana kuga", 1995.). U tamnicama komunističke države
zaražen je opasnom bolešću (hepatitis) od koje je bolovao petnaest
godina, a s čijim se posljedicama borio do posljednjih dana
života.
Nakon izlaska iz zatvora objavljuje knjige: "Moj slučaj",
"Zabranjena vječnost" i "Znakovi za Hrvatsku", a 1995. - sedam
svezaka "Izabranih djela". Za predsjednika Matice hrvatske izabran
je 1991. i na toj dužnosti ostaje do 1996. Objavio je ukupno 14
pjesničkih zbirki, od kojih je prva "Opasni prostor", objavljena
1961., te sedam proznih djela. Bio je predsjednik Rimskog kluba,
član Hrvatskog P.E.N. centra i Društva hrvatskih filozofa.
U poznatom govoru "Generali, Hrvatska se ne boji!" održanom 30.
kolovoza 1991. ispred tadašnje Komande V. Vojne oblasti u Zagrebu,
Gotovac je uz ostalo jugo generalima poručio: "Ako nemamo oružja,
imamo snagu onoga što nas je ovamo dovelo, snagu svoje ljubavi,
snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo, ako ne
možemo kao ljudi živjeti". "To je ono što ne damo! Zato se ja ne
bojim! To je ono po čemu je Hrvatska postojala, po čemu postoji i po
čemu će postojati!", rekao je tada Vlado Gotovac pred brojnim
okupljenim građanima Zagreba.
Vlado Gotovac rođen je u Imotskom 18. rujna 1930. Osnovnu školu
pohađao je u Prnjavoru (BiH), Župi Biokovskoj i Lovreču, a
gimnaziju u Imotskom i Zagrebu gdje je i maturirao na Klasičnoj
gimnaziji. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu
Sveučilišta u Zagrebu.
(Hina) az/bm sšh