TEMPS 6.12. MAĐARSKI MEDIJI I POLITIČARI ZA EU A NARODU VOLJA SLABI

ŠVICARSKA LE TEMPS 6. XII. 2000. U Mađara slabi volja za Europom "Otkako im probijaju uši opetovanjem pojma 'velika europska obitelj', Mađari više ne žele ni čuti za povratak u Europu. Oni misle da su već dio nje. Nakon narodne jeseni 1989., kada su se komunistički režimi u istočnoj Europi srušili poput domina, Mađarska predvodi skupinu maratonaca u integracijskoj utrci. Jako simboličan za bivšu članicu pokojnog Varšavskog pakta, ulazak Budimpešte u NATO u travnju 1999. zaključio je prvi dio natjecanja. Drugi dio, ulazak u Europsku uniju, nije više tako daleko. Pregovori o prijamu koji su 31. III. 1998. započeli u Bruxellesu, trebali bi se završiti sredinom 2002., da bi 1. I. 2003. Mađarska bila članica EU-a. To se barem nadaju mađarski čelnici, a jednodušno ih podupire proeuropski raspoložen tisak: svi misle da će Mađarska 'biti spremna' najkasnije za osamnaest mjeseci. Zapadne države, susjede 'druge Europe' koja je dugo bila bauk, moći će tada zaboraviti svoje dvije izdaje koje su se dogodile prije pedeset godina. Onu iz 1947., kada je Zapad prepustio Mađarsku Rakosijevu staljinskom režimu i iz 1956., kada su sovjetske postrojbe ugušile pobunu. U zemljama srednje Europe nestrpljivo se, ali i sa stanovitom tjeskobom očekuje neobičan okršaj na Azurnoj obali. Od uspjeha susreta na vrhu izravno ovisi sudbina proširenja. 'Petnaestorica moraju postići dogovor. Posrijedi je ugled njihova velikog zajedničkog projekta. Nakon Nice neće smjeti pronalaziti nove izlike i cjepidlačiti tumačeći kako treba pričekati još malo', ističe Tamas Baronkay, uvodničar gospodarskog tjednika 'Vilaggazdasag'. (...) Istina, osim izvanrednih statistika (Mađarska se već prilagodila 80 posto glasovitih 'europskih stečevina') i naravnih simbola kao što je nova novcata autocesta koja pet godina povezuje Budimpeštu i Beč, ulazak u europski klub još uvijek je pun zapreka koje dobre nakane ne mogu u potpunosti prikriti. Treba biti hladni francuski diplomat na dužnosti u mađarskoj prijestolnici da bi otprilike znali što su petnaestorica spremna odmah ponuditi kandidatima. 'Politički krugovi u Budimpešti očekuju Nicu, kaže, sa stanovitim uzbuđenjem, kao da će Mađarska na susretu na vrhu ući u Uniju. Gdjekada se pitamo hoće li Unija ući u Mađarsku, ili obrnuto. Nica treba obilježiti završetak unutarnjeg procesa reforma EU-a kako bi se time otvorio put proširenju do 2004-2005. Mađari moraju toga biti svjesni.' Jesu li oni to doista, ili se samo pričinjaju. Zadaća je Europskog povjerenstva da stalno podsjeća Mađare da ih očekuje dug put. Mnoga zakonodavna tijela, napose na području poljodjelstva i okoliša, pokazuju još uvijek ozbiljno kašnjenje za europskim standardima. Bruxelles je također zabrinut zbog istočnih granica Mađarske (s Ukrajinom, Rumunjskom i Jugoslavijom) koje će jednom biti vanjska granica Unije. 'Sada su to pravi prolazni filtri, zelene granice', odlučno kaže diplomat. Tu je i 'Budimpešta, stjecište ruske mafije' - ali ništa veće od Antverpena ili... Nice. Ukratko, nakon stalnih upozorenja koja su trebala smanjiti njihovo oduševljenje, Mađari na koncu vole Europu umjereno. Gotovo naivnu eurofiliju bez računice iz početnog razdoblja nakon komunizma, zamijenila je oprezna politika čekanja koju je potaknuo strah od ulaska, odjednom tako blizu. Politički se krugovi, bez obzira na pravac, pitaju primjerice o naglom rastu cijena nekretnina koji će ubrzati ulazak u EU. Povrh toga, sada je velika novost u tome što se ljudi počinju pitati što bi mogli izgubiti u toj pustolovini. Kao što kaže Zsolt Kovacs, 34-godišnji vlasnik tvrtke Yes, internetskog start-upa, 'nitko ovdje nije protiv ulaska, ali se zna da nam on neće donijeti samo povlastice. Stranci se često čude procvatu tvrtka u svezi s Internetom u Mađarskoj. No to je možda drvo od kojeg se ne vidi šuma. Jesmo li uistinu Europljani s prosječnom mjesečnom plaćom od osamdeset tisuća forinta (470 franaka). Ne vjerujem. Barem ne još'", iz Budimpešte izvješćuje Serge Enderlin.