CH 4.XII.-NZZ-NJEMAČKO-FRANCUSKI ODNOSI

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 4. XII. 2000. Nema približavanja između Pariza i Berlina "Na svršetku svojega kružnog putovanja kroz zemlje članice EU-a, sadašnji se predsjednik vijeća Chirac zaustavio za vikend u Njemačkoj. U subotu je stigao u Hannover zajedno s kancelarom Schroederom. U nastavku susreta ni jedan od te dvojice političara nije se potrudio prikriti razlike u mišljenjima koje postoje prije vrha u Nici. Savezni kancelar ograničio se na formulu koja ništa ne govori, da su se složili da će se složiti idućega tjedna u Nici. Francuski predsjednik se unatoč postojećim problemima držao optimistički, ali je izjavio da će se, ako se slože, to dogoditi tek na svršetku vrha. Na njemačko-francuskim konzultacijama u ljetu obje su strane još pokušavale prikriti razlike, no još tada je bilo očito da će prestižno pitanje težine glasova u ministarskom vijeću biti pravi kamen spoticanja za institucionalnu reformu. Chirac je prošloga tjedna u Madridu još jedanput potvrdio da Francuska neće prihvatiti odvajanje Njemačke po broju glasova. Time je naišao na protivljenje svojega domaćina, španjolskoga šefa vlade Aznara, koji zahtijeva vrednovanje Španjolske u Vijeću EU-a u skladu s demografskom težinom svoje zemlje i stoga je spreman prihvatiti po glasovima bolji položaj Savezne republike. Savezna vlada odrekla se komentara na oštre riječi francuskoga šefa države koji je u Madridu odbio sve promjene ukazujući na njemačko- francuske ratove i izmirenje na temelju ravnopravnosti. Istodobno se širi vijest da je Pariz s takvim stajalištem posve izoliran u zajednici. Schroeder je za vikend ustrajao da se dobrih 20 milijuna veći broj stanovnika Njemačke mora u buduće odraziti i u Vijeću. 'Mora doći do nove diobe težine, po tom se pitanju svi slažu', rekao je. Do sada su Pariz i Berlin jednako kao i London i Rim u gremiju imali po deset glasova. Savezna vlada kao kompromis predlaže načelo dvostruke većine, po kojemu bi za prihvaćanje neke odluke osim većine glasova u Vijeću, bila potrebna i većina srazmjerna stanovništvu. Ima različitih stajališta i glede proširenja većinskih odluka u Vijeću. Dok Pariz ustraje na pravu veta kod odluka na području vanjske trgovine, Berlin se u politici azila i useljavanja ne želi podrediti većinskom odlučivanju. Schroeder je tu u jednom interviewu ukazao na popuštanje: 'Ako se drugi pokrenu, Njemačka će se pokrenuti još više'. S pogledom na vrh općenito, dodao je da je Njemačka u Europi tako važna da je spremna i kadra jedne ili druge nacionalne interese postaviti na posljednje mjesto. Njemačka se uvijek tako ponašala i tako će biti i u Nici. Njemačko-francusko partnerstvo kao bit europske integracije za njemačku je diplomaciju dugo bilo sveto. Doduše, još i danas se rutinski priziva osobita sloga između dvaju glavnih gradova i njihova funkcija lokomotive u procesu ujedinjenja EU, no u međuvremenu u Berlinu stvari gledaju razumnije. U mnogim bitnim pitanjima u EU se stvaraju promjenljive koalicije, istodobno države srednje veličine poput Španjolske i Velike Britanije koja više ne stoji po strani, zahtijevaju ulogu primjerenu njihovu značenju. Zajednica tijekom desetljeća nije postala samo većom nego i raznolikijom, zbog čega je osobit odnos dviju susjednih država izgubio na težini. U Berlinu se to danas dopušta. Samo se još govori da je u središnjim načelnim pitanjima njemačko-francuska sloga nužna. Ton je daleko poslovniji nego ikad. U svakom slučaju u Berlinu ustraju na tomu da renacionalizacija vlastite vanjske politike s time nema veze. Njemačka naprotiv teži u što je moguće više materija zajedničkoj diplomaciji Europske zajednice. A žarište se pomaknulo - dalje od Pariza, prema Bruxellesu" - piše novinar lista eg.