RU-US-GB-DK-vojska-Obrana-Organizacije/savezi-Diplomacija-Vojna industrija RUSIJA-NEZAVISIMAJA G. 2.12. TKO ĆE VLADATI EU OBRANOM RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA2. XII. 2000.Njemačka vodeća uloga u europskoj vojsci"Pošto se četrnaest od
petnaest zemalja Europske unije (Danska se radije suzdržala) u Bruxellesu, na susretu ministara obrane, konačno odlučilo za osnutak zajedničkih snaga za brzo djelovanje, u prijestolnicama na kontinentu odmah su reagirali na taj događaj. Raspravlja se i komentira ne samo o činjenici osnutka takvih snaga, već i o udjelu pojedinih zemalja.Svraća se pozornost na vodeću ulogu Njemačke koja izdvaja najviše ljudi - 13.500 vojnika i daje više borbenih zrakoplova od drugih - 93 zrakoplova i 20 ratnih brodova. Zato će Nijemci dobiti i više zapovjednih mjesta u novom vojnom ustroju. Takva mogućnost ne sviđa se mnogim sudionicima, no budući da je odluka već tu, moraju se s njome pomiriti teška srca.Na drugom mjestu po broju vojnika i opreme je Velika Britanija - 12.500 vojnika. No mnogi se političari u zemlji tomu nimalo ne vesele, jer misle da je zamisao o osnutku vlastitih europskih oružanih snaga 'prijetnja za NATO'. Tako je skupina bivših ministara obrane i vanjskih poslova dviju vodećih stranaka, među
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
2. XII. 2000.
Njemačka vodeća uloga u europskoj vojsci
"Pošto se četrnaest od petnaest zemalja Europske unije (Danska se
radije suzdržala) u Bruxellesu, na susretu ministara obrane,
konačno odlučilo za osnutak zajedničkih snaga za brzo djelovanje, u
prijestolnicama na kontinentu odmah su reagirali na taj događaj.
Raspravlja se i komentira ne samo o činjenici osnutka takvih snaga,
već i o udjelu pojedinih zemalja.
Svraća se pozornost na vodeću ulogu Njemačke koja izdvaja najviše
ljudi - 13.500 vojnika i daje više borbenih zrakoplova od drugih -
93 zrakoplova i 20 ratnih brodova. Zato će Nijemci dobiti i više
zapovjednih mjesta u novom vojnom ustroju. Takva mogućnost ne sviđa
se mnogim sudionicima, no budući da je odluka već tu, moraju se s
njome pomiriti teška srca.
Na drugom mjestu po broju vojnika i opreme je Velika Britanija -
12.500 vojnika. No mnogi se političari u zemlji tomu nimalo ne
vesele, jer misle da je zamisao o osnutku vlastitih europskih
oružanih snaga 'prijetnja za NATO'. Tako je skupina bivših
ministara obrane i vanjskih poslova dviju vodećih stranaka, među
kojima su lordovi Carrington, Hiley, Owen i ser Rifkind, objavili
otvoreno pismo protiv te europske incijative, radi zaštite NATO-a.
U pismu se kaže: 'Sjevernoatlantski savez je pedeset godina
uspješno jamčio našu sigurnost. Osnutak suparničkog sustava
oslabit će savez i dovesti u pitanje njegovo postojanje'.
U biti, to je doista tako, jer Europa ne kani vječno i beskonačno
biti ovisna o Sjedinjenim Državama kada je riječ o obrani,
sigurnosti i svladavanju kriza. Ujedno, strah pristaša američkog
skrbništva da tog skrbništva više neće biti, očito je preuranjen.
Prvo, Europu čeka još dug put u stvaranju vlastitog sustava obrane u
takvim razmjerima i na tako visokoj razini kakvu sada osiguravaju
Amerikanci. Kao što ističe francuski ministar obrane Alain
Richard, nijedna samostalna akcija budućih europskih snaga neće se
moći provesti ako ne bude suglasnosti i potpore SAD-a u obliku vojne
opreme. Drugo, na braniku NATO-ovih interesa u Europi stoje ljudi
od kojih gdjekada puno toga ovisi. Ta nije slučajno da vrhovni
predstavnik Europske unije za vanjsku politiku i sigurnost Javier
Solana sustavno dokazuje da bez NATO-a Europljani neće moći
završiti nijednu odgovornu zadaću.
Neobično je da je doslovno sutradan nakon objave o osnutku snaga za
brzo djelovanje, petnaest država nečlanica EU-a očitovalo
spremnost da sudjeluje u tom pothvatu. Među njima je šest partnera
iz NATO-a - Turska, Island, Norveška, Poljska, Mađarska i Češka.
One predlažu da na dragovoljnoj osnovi stave svoje snage na
raspolaganje EU-a, utvrdivši konkretne brojke: Turska - od pet
tisuća vojnika naviše, Mađarska 350 vojnika.
Prema mišljenju odgovornih osoba u europskom Povjerenstvu s kojima
je razgovarao izvjestitelj 'NG'-a, sasvim je vjerojatno da će biti
zadovoljena spremnost svih onih koji svoje oružane snage žele
staviti pod zastavu Europske unije. Ipak, čelništvo tih zemalja
neće imati pristupa donošenju vojnih odluka za snage brzog
djelovanja", piše Vladimir Katin.