FR-LES ECHOS OD 30.11. SVE VEĆI JAZ IZMEĐU FRANCUSKE I NJEMAČKE

FRANCUSKA LES ECHOS 30. XI. 2000. Francuska - Njemačka: Rajna se širi "Sporazum u Nici sigurno će se zaključiti. Petnaest šefova država i vlada Europske unije izjavit će 8. XII., rano ujutro nakon susreta na vrhu, da je sporazum koji su na kraju postigli, još jedan uspjeh za Europu. Nitko ne želi neuspjeh - ni Jacques Chirac, predsjedatelj Unije, ni Gergard Schroeder, njemački kancelar. Trebao bi se ponoviti isti neočekivani scenarij poput onih kojima smo nazočili u svezi s oporezovanjem ušteđevine i socijalnom agendom: da bi izbjegli sukob, petnaestorica će se dogovoriti o donjoj granici dokumenta, o nejasnom sporazumu koji zapravo ništa ne rješava, već utvrđuje nove rokove. No očekivani sporazum iz Nice neće moći prikriti stvarnost: Europa više ne napreduje. Ta se dijagnoza in fine mogla vidjeti u jučerašnjem razgovoru s Jacquesom Delorsom ('Les Echos' od 29. XI.). Prije ili kasnije kriza će izbiti. Uzrok joj je sve veći jaz koji se pojavio zadnjih mjeseci, pa i zadnjih godina, između Francuske i Njemačke, jaz koji se može uočiti kako unutar elite, tako i unutar puka. Nije neistina ako kažemo da je između Pariza i Berlina prokopana Rajna: ona se ujedno 'proširila' i 'produbila', da se poslužimo žargonom eurokrata. Ta sve veća razlika između dviju 'velikih' zemalja Unije, dviju tradicionalnih pokretača integracije, bila je osobito vidljiva u petak 24. i u subotu 25. na šestom Europskom forumu u Berlinu koji su u njemačkoj prijestolnici organizirali Zaklada Herbert Quandt (iz grupacije BMW) i 'Financial Times', ali isto tako u Milanu, u ponedjeljak 27. i u utorak 28., u prigodi javnog nastupa koji su organizirali IFRI (Francuski institut za međunarodne odnose, op.prev.) i njegovi talijanski (ISPI) i njemački (DGAP) kolege kako bi raspravljali o europskom Ustavu. Ove su dvije konferencije, među ostalim, jasno pokazale temeljnu razliku u pristupu Francuske i Njemačke Europi. Da bismo pojednostavnili stvar možemo reći da je Francuska ostala vjerna Monnetovoj Europi i Europi zajedničke valute. Ona nastoji oko 'sve manje Europe', kako se kaže u ugovoru iz Rima i to želi postići strategijom malih koraka. Ona, najzad, Europu petnaestorice i dalje promatra kao obično proširenje Europe šestorice. Ukratko, Francuska nije primijetila da se svijet promijenio, da je Europa napredovala i da je Berlinski zid pao. Njemačka pak nije mogla a da ne primijeti kako se Zid srušio. Ona je, dakle, zajednički izvukla pouke iz novog činjeničnog stanja. Ona više ne promatra Europu na isti način - ni kada je riječ o njezinu krajnjem cilju, ni o njezinu razvitku. Francuska sanja o dovršenoj kući, Njemačka govori samo o 'vječnom gradilištu'. Ta razlika osobito dolazi do izražaja u dvama pitanjima stare europske dijalektike: u 'proširenju' Unije i u njezinu 'produbljenju'. Za Berlin, proširenje nije budućnost; to je stvarnost - govori se već i o 'proširenju proširenja', Europa je određena kao 'sustav bez zemljopisnih granica'. Za Pariz, ulazak novih članova u Uniju još nije budućnost, to je tek prijetnja. Ta se razlika u mišljenju ne tiče samo političkih čelnika: vidljiva je u poslovnim krugovima i u javnosti. Tako je istraživanje provedeno po nalogu frankfurtskih banaka ovih dana pokazalo da su Nijemci vrlo skloni ulasku Čeha, Mađara, Poljaka i drugih njihovih susjeda u europski klub. Pierre Moscovici, francuski ministar za europska pitanja priznaje da, premda je istina da su Francuzi proeurospski raspoloženi, oni 'nisu toliko skloni proširenju, temi koja pati od zabrinjavajućeg komunikacijskog deficita' ('Le Monde' od 23. XI.). Kao sastavni dio različitih Europa - 'Europe petnaestorice' i 'Europe tridesetorice' - Francuzi i Nijemci gledaju različito i na njezin ustroj. Raspra o tome je li europski Ustav potreban ili nije i kakav će on biti, unosi dodatnu podjelu među dvije sile. Njemački predsjednik Rau i talijanski Ciampi obnovili su, prvi u subotu u Berlinu, drugi u utorak u Milanu, poziv u korist temeljnog zakona kojim bi se preustrojile ustanove Unije. Za obojicu je to prigoda da potaknu jaču integraciju između starih i novih zemalja članica. Francuzi o tom pitanju imaju u najmanju ruku neobično stajalište: raspre u Milanu potvrdile su zbrku koja vlada s ove strane Rajne. Za razliku od prilika koje vladaju u Njemačkoj, u Parizu zamisao o Ustavu zapravo brane euroskeptici, pa i neki pristaše državnog suvereniteta: oni u njemu vide štit koji će državu i njezine ovlasti štititi od težnja Unije i zajedničkih institucija. Britanski plan koji je iznio časopis 'The Economist' nije daleko od njihovih očekivanja. Francuski su se eurofanatici našli u nezgodnom položaju: mogu se samo protiviti tako zamišljenom Ustavu, ali se slažu s Nijemcima i Talijanima koji su skloni pravom temeljnom zakonu. Dakle, Rajna između Francuske i Njemačke proširila se i produbila na štetu Europe. Političke prilike u Francuskoj - kohabitacija s jedne strane i nedostatak europskog žara u Chiraca i u Jospina s druge - samo su na neki način pogoršali stvari. Svršetak francuskog predsjedanja možda će razbistriti stvar. Rijeka bi se mogla izliti iz korita. Možda bi bilo vrijeme da se razmisli o tome da se učini plovnom", piše Eric Izraelewicz, glavni urednik uvodnika u listu 'Les Echos'.