RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA OD 30.11.00. JAVLINSKI O EU-U

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA No. 43/30.XI.2000. Marshalov plan za Europu nakon komunizma "Prije pet godina, jedan od vodećih europskih političara zapitao me što je glavni cilj stranke 'Jabloko' (jabuka, op. prev.). Cilj je, odgovorio sam, da za dvadeset do dvadeset pet godina Rusija bude europska zemlja. 'Nikada to nikome nemojte reći, rekao je tiho moj sugovornik. Dužnosnici u Bruxellesu sledit će se od užasa kada čuju da se i Rusija sprema postati dijelom EU-a'. Tada sam shvatio: s procesom ujedinjenja Europe nešto nije u redu. Mišljenje da put u europsku zajednicu ide samo preko Bruxellesa pojavilo se u doba 'hladnog rata', kada je Europska unija primala one koje je morala, kako bi se oduprla Varšavskom sporazumu i Sovjetskom Savezu. Hladni se rat završio, ali se staro shvaćanje zadržalo. I sada neke zemlje ponizno mole da ih prime u Europu, a druge, gledajući ih svisoka, nastoje im objasniti zašto se to ne može dogoditi tako brzo. Razlozi koje ističu one koje žele ući u Europsku uniju sažeti su u tumačenju kako će tada spomenute zemlje uvesti demokraciju, tržišno gospodarstvo i mnoge druge dobre stvari, među kojima je i sigurnost. Mislim da razgovor treba započeti potpuno drugačije: što kandidati za Europsku uniju mogu ponuditi Europi? Promotrit ćemo to pitanje s triju gledišta. Prvo je gospodarsko. Potpuno je jasno da će u svijetu u sljedećem stoljeću postojati dva središta gospodarske moći - SAD i Azija. Ako se Europa želi natjecati s njima i biti treće središte, ima samo jedan put: integrirati ruske mogućnosti u europski gospodarski stroj. Danas se rusko gospodarstvo temelji samo na iskorištavanju nafte, plina, crnih i obojenih metala. Živimo kao narkomani. Samo, mjesto igle u jednoj veni imamo plinovod, a u drugoj naftovod. Gospodarstvo cijevi ne vodi nikamo. Gospodarska će priviđenja nestati. (...) Da bi razvili ruske gospodarske mogućnosti, da bi one bile dio integracijskog procesa u Europi u sljedećih 20-25 godina, treba stvoriti još jedno zajedničko tržište za istočnu Europu, uz postojeće zajedničko europsko tržište. Drugo bi se tržište trebalo razvijati i kretati zajedno s prvim. Prije ili kasnije, oni će početi surađivati. Smisao Marshalova plana bio je u tome da je Amerika odmah nakon rata dala zajmove Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj, s time da one kupuju robu jedna od druge. Tako je danas potreban Marshalov plan broj 2 koji bi poticao trgovinu između Rumunjske i Bugarske, između Rumunjske, Bugarske i Rusije, između Slovačke, Rumunjske, Bugarske, Rusije i Makedonije, između Makedonije, Slovenije, Jugoslavije i ostalih zemalja. Time se treba baviti Europska unija. Svisoka slušati molbe istočnih Europljana da ih prime u Uniju, u načelu je zastarjela stvar. Potrebna je nova zamisao: proces gomilanja mogućnosti, proces ubrzanja i međusobnog djelovanja spojenih posuda koje će prije ili kasnije dovesti do toga da se europska tržišta ujedine. Drugo važno pitanje je pitanje sigurnosti. G. 1972. potpisana su dva međunarodna ugovora o proturaketnoj obrani, čiji je smisao u tome da nijedna strana nema pravo graditi sustave obrane. Niz godina to je bio čimbenik obuzdavanja. Danas su se prilike promijenile. Postoje države kojima se u svezi s time ne može vjerovati, postoje teroristi koji mogu izbaciti bojeve glave kamo im se svidi. Zato, nema samo SAD pravo da raspravlja o proturaketnoj obrani, već ga ima i Europa. No ona ne može izgraditi sustav proturaketne obrane bez Rusije. Ruska rupa u europskom 'nuklearnom kišobranu' poništit će sve napore u tom pravcu. Hoćeš-nećeš, treba razmišljati o rusko-europskoj proturaketnoj obrani uz primjenu ruskih tehnologija i mogućnosti. (...) I treće. EU mora odlučno promijeniti vezu s istočnom Europom. Odnos zapadne političke elite prema nama temelji se na uvjerenju da Rusi nisu spremni za demokraciju, za tržišno gospodarstvo i ni za kakve uljudbene vrijednosti sadašnjeg trenutka. Iz toga je zapadna politička elita izvukla zaključak: treba imati 'prijatelja' u Kremlju. Poželjno je da vlada što čvršćom rukom. S njim možemo biti prijatelji, davati mu pomalo para, baviti se zajedno politikom, hvaliti ga do nebesa, a on za to neće slati rakete na Europu, svoje će 'podložnike' čvrsto zauzdati i neće ih se plašiti. A što će se s tim 'podložnicima' dogoditi - na to europski političari tobože ne mogu utjecati. U zadnjih se deset godina pokazalo: veze na višoj razini i pokušaji da se na temelju osobnih veza utječe na politiku, osuđeni su na neuspjeh. (...) Što se tiče ruskih problema, to je posebna tema. Danas je lakše govoriti o tim problemima, oni su jasniji i razumljiviji. Tome ćemo se vrlo brzo vratiti na stranicama 'OG'-a", piše Grigorij Javlinski, predsjednik parlamentarne stranke 'Jabloko'.