AU 30.XI.-DIE PRESSE - BOSNU SILOM INTEGRIRATI

AUSTRIJA DIE PRESSE 30. XI. 2000. Mamurnost poslije izbora u Bosni "Dok događaji u Beogradu širom Europe izazivaju euforiju, zbog bosanskih izbora, bosanski su izbori izazvali iznenađenje i indignaciju - oboje nepravedno. Ako su u Srbiji zapadna potpora i zapadni pritisak doveli do promjene vlasti koju ipak nitko nije očekivao, čini se da su bosanske političke elite i njihovi birači unatoč dugogodišnjem međunarodnom angažmanu još uvijek zarobljenici nacionalističkog uzora mišljenja. Takvo tumačenje ipak je shematsko i površno: kod pobližeg ispitivanja, bosanski su rezultati izbora samo izričaj aktualnih političkih odnosa. Prvi put je na cijelobosanskim izborima dobro prošla jedna protunacionalističlka stranka, socijaldemokrati, ali ipak nisu odnijeli očekivanu nedvojbenu pobjedu nad nacionalistima svih tabora. Za opstanak poslijeratne (Dayton) verzije multietničke Bosne i Hercegovine pri tomu je mjerodavno u prvom redu političko ponašanje pojedinih državnih naroda: socijaldemokrati i bošnjačka nacionalna stranka SDA podijelile su glasove Bošnjaka na otprilike jednake dijelove, dočim je stranka Harisa Silajdžića, kritička prema SDA, postigla uspjeh vrijedan pozornosti. Time su se Bošnjaci pokazali kao još i prije rata kao narodnosna skupina najmanje nacionalistički orijentirana i najjasnije određena za multietničku cjelovitu državu. Naprotiv su se zbog rata i njihovih saveza s njihovim 'etničkim domovinama' bosanski Hrvati i bosanski Srbi otvorili trajnim centrifugalnim političkim opcijama. Njihov sve veći nacionalizam u usporedbi sa zadnjim izborima nije, kako je očekivala međunarodna zajednica, prigušen političkim razvitkom u susjednim zemljama. Upravo stoga što bosanski Hrvati znaju da im Hrvatska ne nudi ni teritorijalno ujedinjenje ni položaj utjecajne dijaspore, bosansko-hrvatski HDZ i dalje dominira hrvatskim taborom u Bosni i slijedi svoj plan odvajanja od federacije i stvaranja samostalnog teritorijalnog entiteta po uzoru na Republiku srpsku, sada čak i putem referenduma. Upravo stoga što će Vojislav Koštunica postati središnja osoba srpske politike, srpsko-bosanski SDS mogao je opet neometano ostvariti svoj vodeći položaj protiv nekadašnje nade Zapada Milorada Dodika. Nacional(istič)na zajednica stjerana u tjesnac povratkom izbjeglica pokušava izigrati svoj zadnji politički adut i Koštunicu, koji je uvijek podupirao ambicije priključivanja bosanskih Srba, nacionalno obvezati. Međunarodna zajednica mora promisliti da nepodijeljena egzistencija Bosne i Hercegovine još uvijek predstavlja ispit izdržljivosti za normalizaciju cijele regije, te mora u tom smislu i djelovati. Ona mora: 1. Iz političke igre ukloniti najvažnije ratne zločince; 2. susjedne države prisiliti da odustanu od teritorijalnih ambicija, ako to ne učine zbog političkog uvjerenja ili mudrosti; 3. na kraju, ali ne i na zadnje, povećati integrativne institucionalne i kadrovske kapacitete, ako drukčije nije moguće, i uz pomoć iznova dogovorenog Daytona II" - drži Henriette Riegler, stručnjak za jugoistočnu Europu u Austrijskom institutu za međunarodnu politiku.