RU-IZVESTIJA 28.11. POSLIJE NAPADA NA JUG SRBIJE NA REDU MAKEDONIJA

RUSIJA IZVESTIJA 28. XI. 2000. Koštunica mijenja ton "'Medeni mjesec' između Zapada i jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice, kako se čini, ide svome kraju. U tome nema ništa neobično. Neobično je zapravo nešto drugo - to što je 'medeni mjesec' toliko potrajao. Nepomirljiva proturječja između Zapada i Beograda u pristupu kosovskim prilikama, prije ili kasnije morala su se pokazati. I eto, dogodilo se. Prvi put je novi jugoslavenski predsjednik progovorio s NATO-om na jeziku ucjene. On je zatražio da se 'zaustavi terorizam' albanskih postrojba koje imaju baze na Kosovu i stalno upadaju na susjedna srpska područja. Ako mirovne snage ne mogu (ili ne žele) uvesti reda, Koštunica prijeti da će poslati postrojbe u 'razvojačenu zonu' koja ide duž upravne granice između Kosova i Srbije u užem smislu riječi. Prema prošlogodišnjim sporazumima između NATO-a i Jugoslavije, srpske vojne postrojbe nemaju pravo djelovati unutar 'razvojačene zone'. Tu mogu ući samo redarstvenici s 'lakim priručnim oružjem'. No protiv albanskih postrojba koje upadaju iz Kosova, a arsenal im nije ograničen samo na 'priručno oružje', redarstvenici su nemoćni. Četvorica su redarstvenika ubijeni prošlog tjedna. Upravo je taj izgred, koji je u Srbiji izazvao uznemirenost, i prelio čašu Koštuničina strpljenja. Dakako, nitko se na Zapadu ne plaši prijetnja iz Beograda. Ako se Slobodan Milošević nije odlučio za izravan sukob s NATO-ovim kopnenim snagama, onda to pogotovo neće učiniti 'demokrat i pacifist' Koštunica. Srbi danas nemaju ni snage, ni mogućnosti - a što je najvažnije ni volje - ratovati sa Sjevernoatlantskim savezom. Ni za čitavo Kosovo ni za 'razvojačenu zonu' oko njega. Tako da Koštuničine riječi nisu nikakva ucjena. To je prije verbalna 'šok-terapija', očajnički pokušaj da se utječe na čelnike zemalja NATO-a. Da ih izvijesti da prilike na Kosovu nisu normalne i da albanski ekstremisti, bez obzira na nazočnost mirovnih snaga, rade u pokrajini što hoće. Nije tajna da je separatistička Vojska za oslobođenje Preševa, Medveđe i Bujanovca (triju mjesta na jugu Srbije, gdje uglavnom žive Albanci) podružnica glasovite Oslobodilačke vojske Kosova. Ona je službeno raspuštena, no u stvari i dalje djeluje, jer je sačuvala i ustroj i oružje i ambiciozne ciljeve - oslobođenje svih 'okupiranih albanskih područja'. Preševo, Medveđa i Bujanovac najbliži je, ali nipošto ne jedini cilj. Prije ili kasnije, doći će red na područja u Makedoniji i Crnoj Gori na kojima žive Albanci", piše Maksim Jusin.