ZAGREB, 26. studenoga (Hina) - Popularna znanost povezuje poremećaje u prehrani s popularnošću mršavih manekenki. No najnovija istraživanja pokazaju da ulogu mogu imati i geni, traume, pa čak i vjera.
ZAGREB, 26. studenoga (Hina) - Popularna znanost povezuje
poremećaje u prehrani s popularnošću mršavih manekenki. No
najnovija istraživanja pokazaju da ulogu mogu imati i geni, traume,
pa čak i vjera. #L#
Može li anoreksiju uzrokovati strah djevojčice od odrastanja? Ili
možda dominantna baka, autoritativan otac, nedostatak cinka, slike
mršavih manekenki, strah od obiteljskog ljetovanja, TV-sapunice,
depresija, suvremeni život, nešto u vodi...?
Tijekom posljednjih 150 godina anorexia nervosa imala je mnogo
teorijskih tumačenja, a mnoga su opovrgnuta i odbačena. Najnovija
je pretpostavka da su za sve krive slike zapadnih manekenki. No,
liječnici su slučajeve anoreksije otkrili i među djecom u seoskim
afričkim područjima koja možda nikad nisu vidjela manekenku. A
slučajeva anoreksije bilo je i u Iranu, Saudijskoj Arabiji i
ruralnim dijelovima Japana, piše "Independent".
Iako je bolest medicinski opisana tek sredinom 19. stoljeća, neki
specijalisti vjeruju da je i prije bilo žena koje su bolovale od
anoreksije.
Novo istraživanje potvrđuje strahove da čak i djevojke koje se
izliječe od anoreksije mogu doživotno imati problema s kostima:
znanstvenici su otkrili da se u devet od deset žena koje su imale
anoreksiju javlja gubitak koštane mase, slično osteoporozi u
starijih žena.
Za oboljele, njihove obitelji i liječnike problem je to što se
vjerojatno nikad neće otkriti jedinstveni lijek jer su uzroci tako
složeni i individualni.
"Nema jednostavnog odgovora i ljudi su zato razočarani. Za većinu
je hrana užitak pa postoji jaka mentalna blokada pri pomisli da
odnos nekih osoba prema hrani može biti toliko poremećen da mogu
umrijeti od gladi", kaže dr. Jill Welbourne, ugledna
specijalistica za anoreksiju iz Bristola.
Anoreksija obično pogađa adolescentice i mlade žene, iako je
otprilike svaki deseti oboljeli dječak. Nije posrijedi toliko
pitanje hrane i težine koliko pokušaj iskorištavanja hrane kao
rješenja emocionalnih problema. Neki od znakova su strah od
debljine, odbijanje obroka i nijekanje gladi. Simptomi bolesti
variraju - od prestanka menstruacije, gubitka libida, pojačane
dlakavosti i gubitka gustoće kostiju, pa sve do izgladnjelosti i
smrti.
Iako je bolest medicinski opisana prije 150 godina, još se ne zna
zašto neki obolijevaju a drugi ne. Najnovija je pretpostavka da
postoje genetske predispozicije koje mora potaknuti neki događaj u
životu.
Zajednička crta u oboljelih od anoreksije je to što često mrze sami
sebe i događaju im se neočekivane stvari, kaže dr. Welbourne. Nije
jasno kako ti događaji potiču nastanak anoreksije, ali ima mnogih
mogućnosti. Po jednoj teoriji, te osobe misle da su izgubile
kontrolu, nakon smrti u obitelji ili ako ih je netko zlostavljao, pa
je pokušavaju vratiti kontrolirajući jedino što mogu: hranu.
Pretpostavlja se da nedostatak hrane potiče proizvodnju endorfina
u mozgu, koji djeluje kao prirodni morfij i odnosi brige.
"Postajete ovisnik o gladovanju i to vam se sviđa. Ono ublažava
tjeskobu i otupljuje većinu emocija. Kao da gledate kroz teleskop s
krive strane", kaže dr. Welbourne. "Život postaje lakši kad imate
samo jedan problem - hranu, a ona je pod vašom kontrolom."
(Hina) dgk dgk