VOA 23. XI. O BALKANU: ANDREW MITHA: ZAŠTO BI SE SVI IZBJEGLICE MORALI VRATITI?

GLAS AMERIKE - VOA 23. XI. 2000. Iz emisije na srpskom jeziku Centar Woodrow Wilson u Washingtonu bavio se ovih dana temom mirovnih misija Zapada na Balkanu. Sudionici skupa su bili profesor Steven Burg sa sveučilišta Brendise, suradnica Centra Woodrow Wilson, Sabrina Ramej, profesor međunarodnih studija i viši suradnik centra Woodrow Wilson, Andrew Mihta i novinar i gost Centra Woodrow Wilson Aleksandar Đilas. Naša suradnica Jela Jevremović pratila je skup i zamolila neke od sudionika panela da za naš program prokomentiraju najvažnije aspekte međunarodnih mirovnih operacija u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Zajednička ocjena sudionika panel rasprave jest da će vojna i civilna nazočnost međunarodne zajednice na Kosovu potrajat još dugi niz godina. Glavni razlog tome je, po mišljenju sudionika, usporena politička i gospodarska rehabilitacija područja. Snage SFOR-a u Bosni i Hercegovini i KFOR-a na Kosovu su jamstvo mira, jer su - kako je rečeno - podjele i dalje duboke, a nepoverenje gotovo nesmanjeno među Muslimanima, Hrvatima, Srbima i kosovskim Albancima. Viši suradnik centra Sabrina Ramej smatra da su zahvaljujući jednogodišnjoj misiji KFOR-a na Kosovu stabilizirane prilike u tom području. Ona se u svojoj diskusiji osvrnula na četiri dvojbe pred kojima se međunarodna zajednica nalazi kada je riječ o konačnom statusu Kosova. Zamolili smo Sabrinu Ramej da za naš program iznese bit tih dvojba: = Prva dvojba se odnosi na pitanje neovisnosti, tj. hoće li Kosovo dobiti nezavisnost ili će, na neki način, ostati sastavni dio suverene savezne Jugoslavije. Ako bi ostalo dio Jugoslavije, Kosovo bi moglo postati republika, autonomna pokrajina ili bi s Jugoslavijom moglo ući u neku treću vrstu odnosa, po uzoru na neka povijesna rješenja kao što je austrougarska nagodba iz 19. stoljeća. Druga se dvojba odnosi na pitanje granica. Hoće li Kosovo biti integralno ili podjeljeno. Opcija podjele podrazumijeva nezavisnost i podjelu po etničkoj osnovi. Treće pitanje je pitanje povratka izbjeglica svojim kućama. Tu je riječ ne samo o povratku Albanaca i Srba, već i Roma, od kojih je 90,000 otišlo s Kosova nakon NATO-ove kampanje, i izbjeglica turske manjine. Pitanje koliko će dugo biti međunarodna zajednica nazočna na Kosovu je tema po mnogo čemu neuhvatljiva, jer nema objektivnih mjerila za rješavanje tog pitanja. Mislim da postoji opća suglasnost da će KFOR i UNMIK ostati još dosta dugo na Kosovu. - Kada će se znati status Kosova? = Vrlo mnogo ovisi o tome kako će dalje teći stvari u Srbiji. Ako Koštunica bude nastavio uspješnu konsolidaciju svoje i pozicije koalicije DOS, i ako Srbije bude išla putem legitimiranja vlasti, onda sva pitanja ostaju otvorena. Proces rješavanja statusa Kosova, diskusije i pregovori o tome bi tada mogli poduže potrajati. Ali ako stvari u Srbiji krenu obrnutim smjerom, zbog, na primjer, privrednih nevolja, proces rješavanja konačnog statusa Kosova bio bi znatno ubrzan. Andrew Mihta, stručnjak za pitanja redefiniranja uloge Sjevernoatlantskog saveza, istaknuo je da bi povlačenje NATO-ovih snaga s Kosova dovelo do obnove sukoba. Profesora Mihtu smo zamolili za komentar o uvjetima dalje stabilizacije pokrajine: = Smatram da je najvažnije pronaći formulu za rješavanje pitanja manjina. Ne možemo se vratiti na predratno stanje na Kosovu, ali se mora uspostaviti razumno sigurnosno jamstvo za manjinsko stanovništvo i zaštitni sustav u koji će manjine imati povjerenje. Ako je cijena za to da se ne mogu vratiti svi izbjeglice, neka tako bude, jer mislim da nije razumno očekivati uspostavu predratnog statusa quo. Previše se toga dogodilo. Previše ljudi je izgubilo život. - Predviđate li neovisno Kosovo? = Ne, sve dok se Srbija kreće smjerom koji izgleda da Zapad pozdravlja. Sve dok Zapad u Koštunici vidi alternativu Miloševiću i znak početka demokratskih procesa, mislim da Zapad neće željeti sankcionirati nezavisnost. Međutim, treba obratiti pozornost na još jedno pitanje o kojem se malo govori. Raspravljamo o proširenju NATO-a i jamstvima NATO-a članicama saveza i Partnerstva za mir. Srbija će morati postati dio toga. Srbija je dio regije i promjenom unutrašnje politike morat će se okrenuti i pitanjima sigurnosti. Na kraju razgovora Andrew Mihta se osvrnuo i na ulogu Rusije, tradicionalnog saveznika Srbije u regiji. Prema njegovim riječima, različito od prijašnje situacije danas je politički utjecaj Rusije na Balkanu veoma ograničen. Prema njegovim riječima, Zapad je Balkan uzeo pod svoje i tako će ostati u doglednoj budućnosti. Aleksandar Đilas je bio jedini disonantan glas na raspravi koja je ocjenjivala prošlogodišnje krize na Kosovu: = Po mom mišljenu, rat na Kosovu je bio posljedica tri ekstremističke politike: albanske, srpske i zapadne. Dok mogu donekle opravdati albanski i srpski ekstremizam, za ekstremizam NATO-a nemam riječi opravdanja. Smatram da je cilj NATO-a bio dokazati svoju snagu i konsolidirati svoje jedinstvo narušeno na samom kraju rata. Vođe NATO-a su željeli kazniti Miloševića i Srbiju, što nisu pristali na zahtjeve NATO-a. Ne mislim da je cilj NATO-a bio razriješiti kosovski čvor niti spriječiti humanitarnu katastrofu. Osvrćući se na petogodišnje angažiranje međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Đilas se založio za podjelu Bosne i Hercegovine, argumentacijom da bi podjela uklonila interne teritorijalne sporove kao trajan izvor sukoba. U sadašnjim uvjetima, smatra on, povratak izbjeglica, na primjer Muslimana u istočnu Bosnu, većinsko stanovništvo doživljava kao ponovno osvajanje. Profesor Steven Burg se ne samo protivi podjeli, već ističe da je povratak izbjeglica jedan od ključnih uvjeti za ukidanje politike etničke podvojenosti i posljedica etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini. Profesora Burga smo upitali što bi posavjetovao lokalne i međunarodne lidere koji sudjeluju u procesu rehabilitacije Bosne i Hercegovine: = Kratkoročno bih savjetovao da međunarodna zajednica uloži mnogo više napora izgradnji građanskog društva i učini više da građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, steknu sigurnost da mogu živjeti zajedno. Svi koji donose odluke trebaju shvatiti da se Bosna i Hercegovina nalazi u složenoj regiji i da događaji u Hrvatskoj i Srbiji, Crnoj Gori, a posebno na Kosovu, istinski utječu na budućnost Bosne i Hercegovine. Sadašnja američka politika prema Bosni i Hercegovini i Kosovu je do stanovite mjere protuslovna. S jedne strane, želi se jedinstvena Bosna, a s druge se ne isključuje mogućnost da Kosovo dobije neovisnost. Savjetovao bih političare da razmisle o tome što točno žele postići u balkanskoj regiji i da na temelju toga postave ciljeve koje mogu da ostvariti na lokalnoj razini. - Vaš kolega na panelu, Aleksandar Đilas zalaže se za podjelu Bosne. Što mislite o tome? = Podjela bi značila napuštanje, formalno i politički, ideje da bosansko-hercegovački entiteti mogu opstati zajedno, a značila bi i da se mogu mijenjati granice za koje se Zapad borio vojno i još uvijek se bori politički tvrdeći da su legitimne. Time bi se također afirmirala ideja da se etničke zajednice mogu odcjepljivati i osnivati svoje države. Doveo bi se u pitanje položaj Kosova kao sastavnog dijela Srbije i Jugoslavije, i status Albanaca u zapadnoj Makedoniji. Na to se još nadovezuje pitanje albanske etničke zajednice u Crnoj Gori i Grčkoj, kao i pitanje imaju li Kosovo i Albanija pravo na stvaranje Velike Albanije. Na kraju, podjelom Bosne i Hercegovine najviše bi izgubili Bošnjaci, što smatram neprihvatljivim. Profesor Burg je svoju raspravu zaključio riječima: = Novom američkom predsjedniku, bez obzira tko to bio, savjetovao bih: nemojte ni trenutak pomisliti da međunarodna zajednica može napustiti Bosnu i Hercegovinu. Mi smo odgovorni za nju i bez nas ona nema budućnosti. (VOA)