NJ 23-XI.-DIE ZEIT-BALKAN:HRVATSKA I SRBIJA KAO SJEVERNA I JUŽ. KOREJA

NJEMAČKA DIE ZEIT 23. XI. 2000. Izvidnička ophodnja "Rastanak. Nastupili su u bojnama. Hrvati iz cijele republike. Još na večer ovog 15. studenog trebali bi se sastati sa stotinama Srba. Neke žene grle svoje muževe na rastanku. Poslije godina i godina bio je to trenutak kojega su se svi bojali. Sada je trenutak zbog kojega lica blistaju a mobiteli zvone. 450 hrvatskih poduzetnika polaze u mir. Prema Beogradu. Sa šest dvokatnih autobusa kreću sa zagrebačkog Trga Franklina D. Roosevelta. Njemu Amerika zahvaljuje svoj New Deal. I ova bi vrlo neobična ekspedicija poslije zadnjih balkanskih ratova trebala smjerati na novi društveni dogovor. Hrvatski privatni poduzetnici i direktori državnih tvrtaka žele u do sada neprijateljskoj zemlji stvoriti nove odnose i pokrpati stare. Poznata lica, mješovita društva - djelić stare Jugoslavije treba uspjeti na novoj pozornici. 800 srpskih poduzetnika na udaljenosti od 400 kilometara čeka hrvatske goste. Nekadašnji poslovni partneri zagrlit će jedni druge. Pojavit će se dašak Sjeverne i Južne Koreje. Upravo to kani hrvatska politika 'sunčane zrake'. Pogledajte, glasi njezina poruka, šaljemo prvi konvoj jer se ne želimo obraćati strancima. Poruka je na posljetku poslana i u EU. Hrvatski Kim Dae Jung nije političar, ali je odavno predsjednik. Od 1991. do 1996. Nadan Vidošević je vodio ugledni nogometni klub Hajduk iz Splita. Hajduk je tada bio jedina atrakcija stare sredozemne luke koji nije potonuo u vrtlogu bosanskih izbjeglica. Iz Hajduka menadžer je prešao na predsjednički položaj Hrvatske gospodarske komore. Dalmatinskim šarmom kucao je na vrata komore srpkih kolega. Kad je Milošević pao, Vidošević je unajmio autobuse. 'Naša ekspedicija opet otvara veliki koridor iz zapadne Europe prema jugoistočnoj Europi', razvija predsjednik komore svoje velike koncepcije. 'Srbija postaje tržište koje brzo raste. Zemlja je siromašna, nezaposlenost golema, plaće neznatne. Jezične barijere ne postoje i ne trebamo veliku promidžbu. Hrvatski proizvodi još su poznati Srbima. Znamo gdje što treba raditi: namirnice, lijekovi, prijevoz ponovno izgraditi, energetski sustav pokrpati. Srbi mogu svoju tvornicu automobila u Kragujevcu opet pokrenuti za hrvatske kupce. A sve se to ne mora preračunavati preko banaka trećih u Budimpešti.' Mora u ovoj regiji postojati netko tko želi ukloniti ruševine desetgodišnjega carstva Tuđmana i Miloševića. A balkanskom vrhu koji EU ovoga petka održava u Zagrebu s neuobičajeno velikom pompom i krutim protokolom nekoliko sati - njemu je Vidošević već pokazao kuda bi zapravo trebao ići. To što će se u ovo pola petka odigrati na 17. katu hotela 'Intercontinental', je praizvedba. Još nikada se posebni skup EU- ova vrh nije održao 'out of area', na području neke zemlje nečlanice. Još nikada Zagreb nije ugostio konferenciju takve razine. To je nagrada za demokratski obrat kojim su se Hrvati početkom ove godine okrenuli od Tuđmanova režima. Hrvati se raduju toj nagradi - i istodobno se boje skupa na vrhu kao danajskoga dara. Jer to je skup na vrhu za sadašnji treći razred Europe. On obuhvaća Albaniju, Makedoniju, Bosnu, Hrvatsku i - poslije Miloševićeva pada - sada i ostatak Jugoslavije. Tim je zemljama Zapadnog Balkana Bruxelles ponudio pregovore o stabilizacijskom i pridružbenom sporazumu. Pečat na tom sporazumu još ne donosi status kandidata za pristup EU, kakav imaju kandidati prve i druge postave od Estonije do Bugarske. Kako treći razred jednoga dana priključiti vlaku EU-a, sada još nije u voznom redu. To je problem Hrvatske. Pretežito katolička jadranska država koja se uvijek vidjela u tradiciji srednjeeuropske kulture i austro- ugarskog gospodarskog liberalizma, ne želi pripadati Balkanu. A pogotovo ne želi sjediti u trećem razredu. No nacionalistički i korumpirani režim predsjednika Tuđmana nekada bogatu regiju gospodarski je i politički toliko upropastio da se 4,8 milijuna Hrvata kod povratka u Europu moralo postaviti čak iza Makedonije i Albanije. U međuvremenu puno rade da bi što je moguće prije prešli u bolje vagone izravnih kandidata za EU. No ljute se što Bruxelles - unatoč suprotnim izjavama - putnike iz trećeg razreda želi odvesti u EU samo u zatvorenom odjeljku. Stoga su Hrvati sada pokušali protokolirati svoje mišljenje o regionalno povezanom približavanju Europskoj zajednici prije sastanka na vrhu. No tu je domaćinima francusko predsjedništvo EU-a okrenulo leđa. Balkanski sastanak na vrhu potaknuo je Jacques Chirac nešto prije zatvaranja vrata francuskog predsjedništva EU-a u Nizzi. Kod priprema u Zagrebu, ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine, vjeran francuskoj strategiji mišljenja nije dopustio puno rasprave i uzbuđenja. Želje Hrvata za njihovo povezivanje sa stajalištima usklađenim s Makedonijom i Bosnom, ministar je odbio. Skup na vrhu je, kaže Vedrine u tom duhu, priredba EU-a a domaćini u prvom redu moraju brinuti o sigurnosti. Tu su argumenti hrvatskih političara za koje kratak sastanak nema prostora. Premijer Ivica Račan: 'Ne želimo konferenciju koja nas udaljava od načela regate i propisuje da se u EU uključimo samo u konvoju.' Zdravko Tomac, predsjednik vanjskopolitičkog odbora: 'Sve što miriše na bivše jugoslavenske strukture, za nas ne dolazi u obzir. Hrvatska mora odrediti svoju ulogu na Balkanu ali istodobno pokazati profil zemlje srednje Europe, sredozmenog prostora i dunavske regije.' Vesna Cvjetković-Kurelec, visoko nadarena i visoko elegantna zamjenica ministra vanjskih poslova, čiji njemački obojen K.u.K odaje studiranje u Beču: 'Hrvatska već stoga što bi to dalo poleta starim Tuđmnaovim brigadama, ne želi dopustiti da se s njom postupa drugorazredno. Svim ćemo snagama unaprjeđivati suradnju u regiji. Ali trebamo individualan pristup EU. Ne možemo postati zarobljenicima svoje okolice.' Prošla srijeda na večer u Beogradu. Šest dvokatnih autobusa iz Zagreba stoje pred hotelom Hyatt, Intercontinental i Jugoslavija. Nisu prošle ni dvije godine otkako je svijet s terasa tih hotela dobio na uvid televizijske slike NATO-vih raketa kako padaju na Beograd. Na koktelu u Hyattu za 1300 srpskih i hrvatskih poslovnih ljudi, više se ne govori o političkoj prošlosti. Novi Beograd noću. U umjetničkoj četvrti Skadarliji pjevačica započinje za goste hrvatske narodne pjesme. Predsjednik komore Vidošević se odužuje: 'Već se radujemo srpskim turistima - i zbog toga što su galantniji nego Nijemci.' To doma u Hrvatskoj ne bi mogao izreći ni u šali. Još će mnogo valova udariti o jadransku obalu prije nego što opet dođu turisti iz Beograda. Istoga dana kad su se sastali poduzetnici dviju zemalja, OESS je u Zagrebu predstavio svoje izvješće o napretku u Hrvatskoj. U njemu se kaže da povratak srpskih izbjeglica i dalje usporavaju mjesni autoriteti. Tu slabo pomaže dobra volja čelnika u Zagrebu. Najteže je onim Srbima koji se žele vratiti, dobiti opet svoju imovinu. Čak i sudske odluke u njihovu korist teško se provode. Hrvatski korisnici kuća također su izbjeglice koji su poslije Tuđmanova rata u Bosni izgubili domovinu. Ako stotinjak policajaca želi vratiti neku srpsku obitelj, ti Hrvati sazdaju neprobojan ljudski zid. No nije posvuda tako. Mjesto Donji Lapac u hrvatskoj Lici čak je za gradonačelnika izabralo Srbina. (...) Možda bi šefovi vlada EU-a i njihovi šerpe učinili dobro kad bi se zemljom provezli dvokatnim autobusima. Možda bi tada čak došli na zamisao da jedan dio sada raspoloživog quickstart novca za Jugoslaviju da najboljim poduzećima susjednih zemalja. Ona bi tada mogla u Srbiju otpremati najnužnije proizvode: energiju, hranu, lijekove. Na izbor bi bili hrvatsko naftno poduzeće INA, veliki proizvođač lijekova Pliva i svim Srbima poznati prehrambeni koncern Podravka. Tako bi se stol mogao dvostruko pokriti: demokratska stabilizacija Srbije bila bi povezana s gospodarskom stabilizacijom Hrvatske i nestajalo bi uzajamno nepovjerenje" - piše Christian Scmidt-Haeuer.