ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Afirmaciji hrvatske umjetnosti u svijetu trebali bi pridonijeti i hrvatski diplomati koji su dosad u tome često zatajili, drži povjesničar umjetnosti Zvonko Maković.
ZAGREB, 22. studenoga (Hina) - Afirmaciji hrvatske umjetnosti u
svijetu trebali bi pridonijeti i hrvatski diplomati koji su dosad u
tome često zatajili, drži povjesničar umjetnosti Zvonko
Maković.#L#
"Nije samo na umjetnicima odgovornost za promociju hrvatske
umjetnosti - dijeli je i diplomacija koja bi trebala naučiti
'živjeti' sa svojom umjetničkom sredinom", Makovićevo je
mišljenje.
Milan Bešlić, voditelj večerašnje tribine "Hrvatska umjetnost u
svijetu" zagrebačkoga Kulturno informativnoga centra (KIC)
ugostio je, uz Makovića, i povjesničara umjetnosti Igora Zidića.
Oni su govorili o promociji hrvatske umjetnosti u svijetu u zadnjih
deset godina.
Zidić je bio izbornik prvoga samostalnoga nastupa Hrvatske na
biennalu u Veneciji 1993., kao i biennala 1995., dok je Makoviću
povjerena ta zadaća za venecijanski biennale 2001.
Struka često osjeća da nije napravila najviše za afirmaciju
hrvatske umjetnosti u svijetu, ali pitati treba i što je učinila
hrvatska diplomacija da hrvatsku umjetnost što bolje predstavi
svijetu, istaknuo je Maković.
Kao pozitivan primjer djelovanja u promociji kulture vlastite
zemlje Maković je spomenuo dr. Waltera Mariu Stojana, direktora
Austrijskoga kulturnog centra u Zagrebu. Lošim je pak ocijenio rad
hrvatske predstavnice za kulturu u Beču Mirjane Bohanec-Vidović.
Zidić ističe da o temi može govoriti samo na temelju vlastitoga
iskustva i uvida u ono što su učinili neki njegovi kolege jer o tome
još nema nikakvih sistematiziranih podataka.
Podsjetio je na dileme koje je imao 1993. kada se pitao je li uopće
pristojno predstavljati hrvatsku umjetnost dok ljudi u Hrvatskoj
ginu.
Kao izbornik, Zidić je tada odlučio predstaviti modernu sliku
Hrvatske i njene umjetnosti. Spomenuo je i poteškoće koje su
pratile taj prvi samostalni nastup Hrvatske.
S tim u vezi, govorio je i o sudjelovanje hrvatske umjetnosti na
biennalu u Veneciji 1942. kada je selektor bio Ivo Šrepel. Za
Zidića, ta je selekcija bila sjajna, a Šrepel se u jeku Drugoga
svjetskog rata odlučio na biennalu prikazati francuski utjecaj na
hrvatske umjetnike i doista časno, bez obzira na tadašnju politiku,
predstavio hrvatsku umjetnost.
(Hina) ip ln