BA-YU-MK-HR-SURADNJE-Organizacije/savezi-Tržište/cijene RFE 21. XI. RAZGOVOR S BRANKOM HORVATOM RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE21. XI. 2000.Prof. Branko Horvat: Političari još uvijek zapovijedaju. Razgovarala Branka Trivić.- Profesore
Horvat, došlo je do vrlo značajnog susreta privrednika iz Hrvatske i iz Srbije. Veliki broj biznismena, rukovodilaca veoma značajnih tvrtki iz Hrvatske pojavilo se u Beogradu. Također je vrlo veliko zanimanje srpske privrede za uspostavljanjem platnog prometa i normalne privredne suradnje sa Hrvatskom. Nije li to dovoljno jaka sila, koja će konačno natjerati političare na racionalno razmišljanje? = Mislim da je to jedina sila koja ih može natjerati, ali za sada političari još uvijek zapovijedaju. - Vi ste svojevremeno predlagali čak i to da Hrvatska inicira formiranje svojevrsne balkanske, tj. istočnoevropske ekonomske zone, jer je u to vrijeme hrvatska industrija mnogo više proizvodila nego sada, a nije imala adekvatno tržište. Što danas mislite o toj svojoj ideji? = Pogotovo danas je to nužno. Mi smo 1991. godine, kada sam napisao tu studiju na engleskom, bili mnogo bliže Europskoj uniji nego što smo danas. Ako nam je tada trebalo tržište, onda nam ono danas treba
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
21. XI. 2000.
Prof. Branko Horvat: Političari još uvijek zapovijedaju.
Razgovarala Branka Trivić.
- Profesore Horvat, došlo je do vrlo značajnog susreta privrednika
iz Hrvatske i iz Srbije. Veliki broj biznismena, rukovodilaca veoma
značajnih tvrtki iz Hrvatske pojavilo se u Beogradu. Također je
vrlo veliko zanimanje srpske privrede za uspostavljanjem platnog
prometa i normalne privredne suradnje sa Hrvatskom. Nije li to
dovoljno jaka sila, koja će konačno natjerati političare na
racionalno razmišljanje?
= Mislim da je to jedina sila koja ih može natjerati, ali za sada
političari još uvijek zapovijedaju.
- Vi ste svojevremeno predlagali čak i to da Hrvatska inicira
formiranje svojevrsne balkanske, tj. istočnoevropske ekonomske
zone, jer je u to vrijeme hrvatska industrija mnogo više
proizvodila nego sada, a nije imala adekvatno tržište. Što danas
mislite o toj svojoj ideji?
= Pogotovo danas je to nužno. Mi smo 1991. godine, kada sam napisao
tu studiju na engleskom, bili mnogo bliže Europskoj uniji nego što
smo danas. Ako nam je tada trebalo tržište, onda nam ono danas treba
kao kruh, jer ulazak u Europsku uniju ne dolazi u obzir za idućih 20
godina. To sam, doduše, i onda rekao, a odonda je prošlo deset
godina - a mi smo dalje od toga nego ranije. Sad je nedavno Peer
Winter dao izjavu da u idućih deset godina Hrvatska neće ući u
Europsku uniju, tako da bi svaki normalan seljak zaključio da,
budući da nas ne primaju na Zapad, moramo nešto učiniti s Istokom.
Ali, naša Vlada takav zaključak neće izvesti, i u tom smislu je
reakcija poslovnih ljudi ne samo normalna, nego i jedina reakcija
koja političare može navesti na normalno razmišljanje.
- Hrvatska je prije rata na srpsko tržište plasirala između 50 i 55
posto svoje proizvodnje. Kakvi uvjeti, po vašem mišljenju, postoje
sada da se taj trend obnovi?
= Uvjeti su mnogo gori nego onda zato što su tržišta koja su
apsorbirala hrvatske proizvode, a to su Bosna i Srbija, užasno
osiromašena. To je prosto nevjerojatno. Dobio sam neki izvještaj o
bosanskoj privredi prije dva dana, i užasnuo sam se time što se tamo
zbiva. Jedino je Makedonija u nešto boljoj situaciji, a o Sloveniji
da ne govorimo, oni su se sasvim normalno ponašali. Međutim, događa
se, recimo, ova situacija ? Slovenija koja je dvaput manja od
Hrvatske izvozi u Makedoniju dvaput više nego Hrvatska. Komentar
nije potreban.
- Hrvatska želi osvojiti tržište Srbije za svoje robe koje
tamošnjim potrošačima nisu nepoznate. Ipak, kao što ste i sami
primijetili, kupovna moć današnje Srbije je veoma mala. Mislite li
da će to dovesti do izvjesnog smanjivanja zanimanja hrvatskog
biznisa za to tržište ukoliko takva situacija potraje? Naime, ne
može se očekivati da će prosječna plaća u Srbiji biti uskoro veća od
80 do 100 DM.
= To sad ovisi o jednom uvjetu. Naime, ako se počne trgovati
međusobno - onda je to već stimulans koji će ubrzati razvoj. Ali, on
sam nije dovoljan. Dodatan stimulanus bi bio da se počne i planirati
taj razvoj. Drugim riječima, da vlade u Hrvatskoj i Srbiji preuzmu
odgovornost za razvoj u svojim zemljama. To, naravno, ne znači
administrativno planiranje, ali znači preuzimanje odgovornosti.
Naša Vlada, odnosno njeni dužnosnici stalno govore da je netko
drugi kriv. To su gluposti! Za to što nemamo tržište kriva je Vlada.
Kriva je i za to što se zatvaraju poduzeća i za tolike stečajeve.
Nije samo u Hrvatskoj tako, vidim da je u Bosni još gora situacija.
Tamo govore ? hoćemo uvesti kapitalizam, a taj kapitalizam nam je
uništio privredu. Kao da je sada kapitalizam kriv za to što im ne
valja privreda. Privreda ne valja zato što su uveli sustav koji ne
odgovara njihovoj situaciji. Dakle, dok političari ne preuzmu svoj
dio odgovornosti za privredni razvoj zemlje - dotle će taj razvoj
biti spor.
- Iz svega ovoga što ste rekli proizlazi da se Vi zalažete za
regionalnu privrednu suradnju?
= Svi se za to zalažu. To je trebalo odmah napraviti, i tu postoji
jedan paradoks. Čitava međunarodna zajednica stalno nameće
regionalnu suradnju, a samo u našoj zemlji govore da oni to neće,
nego da hoće individualno da uđu u Europsku uniju - gdje neće ući.
Čak se išlo tako daleko da je naš ministar vanjskih poslova Tonino
Picula izletio u 'Vjesniku' i napisao da se on neće oženiti dok ne
uvede Hrvatsku u Europsku uniju. Na to sam ja morao javno reagirati,
i izraziti mu sućut za obiteljsku dramu. Očigledno se neće oženiti
jer mi u Europsku uniju nećemo ući. Ovako neozbiljne izjave možete
čitati svaki dan, i to, naravno, ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i
drugdje.
- Profesore Horvat, da li bi ste još nešto željeli da naglasite?
= Dodao bih da - budući da nemamo prosvijetljene političare nego one
koji se bore za vlast i novac - ne možemo očekivati rješenje od
političara, nego oni moraju biti natjerani da to rješenje sprovedu.
Jedan je način ovo što su poslovni ljudi napravili, ali to ide samo
do neke mjere. Drugi je način da se najbolji ekonomisti iz čitave
regije - što znači ne samo iz bivše Jugoslavije jer je i ona premala
za današnji pojam integriranih tržišta, nego i iz drugih zemalja
Balkana i Podunavlja - dakle, da se probrani, afirmirani ekonomisti
angažiraju, sastanu i naprave nekakav zajednički poduhvat i onda
natjeraju svoje vlade da počnu izgrađivati nekakvu balkansku
uniju. To nije nikakva politička federacija, nije niti politički
savez, nego, u prvom redu, ekonomska unija na istim temeljima na
kojima se od 1947. godine izgrađivala Europska unija. Trebalo im je
četrdeset godina da stignu do današnje razine, tako da ni mi nećemo
moći to uraditi za par mjeseci, ali moramo jedanput početi s time.
Za sada se još nije niti počelo.
(RFE)