ŠV 22.XI.-NZZ-POMOĆ SRBIJI

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 22. XI. 2000. Koju pomoć treba Srbija? "Poslije političkog preokreta u Srbiji započela je svjetska utrka donatora. Zapadni političari i diplomati najavljuju pomoć i trenutačnu pomoć Balkanu općenito a posebno Srbiji. Iduća prilika nudi se na sastanku na vrhu u Zagrebu u petak. No koju pomoć Srbija treba i koja je pomoć u interesu europskih zemalja i njihovih poreznih obveznika? U Bosni se pokazalo da velika novčana pomoć nipošto ne vodi automatski do samonosivog gospodarskog razvitka. Zemlja je doduše velikim dijelom obnovljena, ali ne funkcionira. Zapadni programi očito nisu doveli do željenog cilja. Što više, stvoren je novi slučaj ovisnosti o donacijama - pogrješan razvitak. U Srbiji su potrebne drukčije metode za obnovu i pomoć u obnovi, već i stoga što su lokalne okolnosti u Srbiji drukčije nego u Bosni. Srbija (bez Kosova) nije uništena ratom. Štete od bombardiranja u pravilu su ograničene. Zemlja nije pod okupacijom stranih postrojba, ne postoji međunarodna uprava. Srbija će vjerojatno poslije izbora 23. prosinca vrlo brzo opet imati sposobne i demokratski legitimirane vlasti. Unatoč tom relativno povoljnom polazišnom stanju, i Srbiji je potrebna obnova i odgovarajuća pomoć. Općenito je zemlja pod Miloševićevim režimom zapuštena i propala. Od jednostavnog kolodvora preko pokretnih stuba u robnim kućama do gradskih autobusa i peći u elektranama na ugljen - mnogo je toga upropašteno i ne radi. Pokvarene uređaje treba obnoviti ili nadomjestiti. Osim toga tu su i štete od bombardiranja na mostovima i drugim infrastrukturnim postrojenjima a djelomično i na stambenim zgradama. Neke su doduše već pokrpane, ali uglavnom samo ono što je nužno i privremeno. Političari Demokratske oporbe Srbije računaju na veliku zapadnu novčanu potporu. Također drže da Srbija ima pravo na odštetu za štete nanijete bombardiranjem. Zapadne države žele veliki dio svojega novca dati za infrastrukturu, među ostalim s ciljem unaprijeđenja vlastitog izvoznog gospodarstva. No kako usmjeriti ulagače? Nudi se model sufinanciranja. Pri tomu će svako ulaganje samo djelomično, ako treba i većim dijelom, sufinancirati inozemni donatori. Ostatak će snositi javni proračuni Srbije. Takvim postupkom postižu se tri stvari: srpskim poduzećima sufinanciranje omogućuje i mjerodavno suodlučivanje i suodgovornost. Projekti time odgovaraju ponajprije lokalnim potrebama. Država će ustrajati u utjerivanju poreza. Zdrave državne financije temelj su sposobne države. Zbog prazne državne blagajne već godinama se plaće zaposlenih u javnim poduzećima uglavnom isplaćuju s velikim zakašnjenjem. Rad službenih ustanova u skladu je s time. Prožet je korupcijom i nedjelotvornošću. Ako se pomoli financijska pomoć, ali ovisna o vlastitom dopirnosu javne ruke, nastat će nova dinamika: rad na crno i porezne povlastice će se smanjiti, državni prihod rasti, uprava će biti čistija, gospodarstvo u sjeni pod pritiskom. To ne ide preko noći. Za prijelazno razdoblje država treba potporu monetarnih fondova i svjetske banke prema uobičajenim modalitetima. Praktički jedina konkurentna i za izvoz sposobna grana gospodarstva Srbije za sada je poljoprivreda. Ponajprije Vojvodina kao žitnica ima plodno tlo i povoljno podneblje. Iza seljaka je ipak sušna godina. Možda nedostaje sjemena. U prehrambenoj industriji ima potencijala kojega treba iskoristiti. Pristup prezasićenom zapadnoeuropskom tržištu svakako je otežan. Obnova velike industrije (elektrane, kemija, strojevi) mogla bi potrajati dugo. Isto tako bi izgradnja sposobnog sektora usluga mogla zahtijevati dugo vremena, jer nedostaju temeljna znanja i sposobnosti. U svim granama zbog osuvremenjivanja su potrebna izravna ulaganja privatnih poduzeća - to je bit gospodarskog oživljavanja. Okvirni su uvjeti za privatna ulaganja ipak zbog velike pravne nesigurnosti u bitnim stvarima nepovoljni. U mnogo slučajeva primjerice nije posve jasno kome pripada neko zemljište ili tvrtka. U zadnjih deset godina provedeno je mnogo privatizacija na netransparentan i vjerojatno često protupravan način, djelomično s kapitalom stranih donatora. Ali postavlja se i pitanje podržavljenja pod komunističkim režimom. Poglavito Srpska pravoslavna crkva traži povrat zemljišta koja su joj ranije pripadala. Do prije nekoliko tjedana Srbija se posve nalazila u pandžama političko-kriminalne klike i ona još nipošto nije onemogućena. Načelno su osumnjičeni svi dužnosnici - zajedno sa stričevima i rođacima - srušenog režima i njegovih stranaka. Tom krugu ne pripadaju samo Socijalistička stranka Slobodana Miloševića i Jugoslavenska ljevica njegove žene Mire Marković, nego i Radikalna stranka ultrancionalista Vojislava Šešelja i Srpski pokret obnove Vuka Draškovića. Svojim su ljudima popunili sve važne položaje i važna poduzeća u zemlji: ministarstva, upravu, vojsku, policiju, sudove, škole, bolnice, banke, tvornice, medije - sve. Nisu svi kriminalci i potkupljivi, ali ipak mnogi jesu. Neke je dvojbene likove u međuvremenu smijenio tako zvani krizni stožer, drugi su i dalje na vlasti i časti. Da bi se uvelo red u mafijaške državne strukture, potrebni su državni odvjetnici i suci. No pravosuđe Srbije još uvijek je u jadnom stanju. Pravne su vlasti popunjene nekvalificiranim i podmitljivim ljudima. To stanje treba povezati s promjenom osoblja od strane dosadašnjeg režima, djelomično i s niskim plaćama. Pravno osoblje mora biti tako plaćeno da može primjereno živjeti i bez dodatnih prihoda. Za to srpska država treba nekoliko godina vanjsku novčanu pomoć - tu bi se u okviru Stabilizacijskog sporazuma mogli razviti novi modeli pomoći. Povlaštene treba prokazati. Pseudopravnike bez odgovarajuće naobrazbe treba otpustiti. Suci koji su izvrtanjem prava služili režimu, i sami trebaju doći pred suce. Novčanu pomoć osim toga treba i policija. Redarstveni zbor mora se smanjiti i poboljšati ispitivanjem i obrazovanjem zaposlenih. Otpuštenim policajcima treba dati otpremninu ako nisu činili kažnjiva djela. Nadolazeći zimski mjeseci predstavljaju posebno stanje s uskim grlima u opskrbi strujom i naftom a time i grijanjem u gradovima. Tu treba točno ispitati potrebe i brzo dati na raspolaganje potrebna novčana sredstva. Stvarna humanitarna pomoć u nuždi potrebna je u zdravstvu i socijalnom području. U bolnicama nedostaje opreme i lijekova. U staračkim domovima i domovima za invalide stanje je djelomično nepodnošljivo, isto tako u klinikama za duševne bolesti i zatvorima. Posebnu pozornost zaslužuju na posljetku izbjeglice s Kosova, Bosne i Hrvatske. Njihov broj je prema UN-ovom uredu za izbjeglice 730 tisuća. Mnogi od njih naseljeni su u Vojvodini s mješovitim stanovništvom, među ostalim sa svrhom tako zvanog 'etničkog inženjeringa', znači s ciljem srbizacije određenih područja. Tu uza svu pomoć ponajprije treba odgovoriti željama izbjeglica: gdje žele živjeti? Potrebe pogođenih individualno su različite i ne poklapaju se nužno s željama političara" - zaključuje novinar lista awy.