RU-IZVESTIJA 21.11.PREPOROD GEOPOLITIKE

RUSIJA IZVESTIJA 21. XI. 2000. Otmica Aziope "Posjeti Vladmira Putina istoku, prvo Mongoliji, a zatim Bruneju, iz nepoznatog su razloga jako uznemirili ruske krajnje desničare. Oni su u predsjednikovu zemljopisnom kretanju vidjeli promjenu pravca ruske vanjske politike prema istoku, a time i radikalnu promjenu u geopolitici. Poznati ideolog 'konzervativne revolucije' Aleksandr Dugin na sve strane piše napise koji su objavljeni na web stranici Zemlja.ru. i u listu 'Nezavisimaja gazeta', gdje je proglasio 'početak novog euroazijskog pravca' i stvaranje nove euroazijske platforme, na koju se moraju oslanjati svi razumni političari u Rusiji. (Dugin je za svaki slučaj predložio da Središte za geopolitičko istraživanje, čiji je ravnatelj, bude nekakav nadomjestak Središtu za strategijsko planiranje, što bi bilo ispravnija politika. To je jako, jako pragmatičan pristup.) Putovanja ruskog predsjednika diljem svijeta toliko su različita, da se može izvući zaključak kako o zapadnoj usmjerenosti ruske vanjske politike, tako i o istočnoj. Isto tako o sjevernoj i o južnoj. Moguće je da su istočnjačke pobude u Putinovoj politici očitije zbog njegove ljubavi prema džudou, ali on je radio i u Njemačkoj i vjerojatno je na svoj način volio i voli tu zemlju. Problem je u drugom - što naši krajnje desni i lijevi ideolozi žele privatizirati predsjednika, ugrabiti za njega ne Europu, već Aziopu, taj tajanstveni kontinent, gdje normalan razvitak zamjenjuje 'osobit put'. Dokazati gradu, svijetu, samima sebi i, na koncu, Putinu, da je on zapravo nacionalist, Euroazijac, pristaša trećeg puta. Privid popularnosti podgrijava mogućnost objavljivanja na web stranici koju je izradio konstruktor političke stvarnosti na kremaljski način Gleb Pavlovski. Možda će procvat geopolitike i takva novog euroazijstva otići tek nešto dalje od mrežnog i/ili tiskovnog prostora. Euroazijski, točnije izumirući 'aziopski' izbor sadašnje ruske uprave nije nimalo očit. No postoje izgledi da se euroazijstvo pretvori u 'vodeću zamisao' u Rusiji, kako kaže Dugin. (...) Geopolitika dolazi u modu. Njezina 'ograničena umišljenost', prema divnom izrazu ruskog pisca Vladimira Kormera, omogućuje da se lako protumače svi zaokreti u geopolitici. Treba napomenuti da su idejni oci geopolitike kao teorije bili mislioci krajnje desnice, napose Meller van den Broeck, autor poznate rečenice koju je upravio Hitleru: 'Udaraj u bubanj bubnjaru nacije!' i pojma 'istočni blok', koji dobro tumači duhovnu bliskost boljševičkog i nacionalističkog režima. Svi su geopolitičari u neku ruku bili Euroazijci, jer su Euroaziju smatrali svojim 'uporišnim područjem', nadzirući koje mogu upravljati čitavim svijetom. Te je zamisli prihvatio i Zbigniew Brzezinski koji je Euroaziju prikazivao kao veliku šahovnicu na kojoj se događa bitka za globalnu prevlast. Upravo je on problem ruskog geopolitičkog izbora izrazio sasvim jasno: ili će Rusija ostati euroazijski imperij, ili će se preobraziti u europsku demokraciju. Po svoj prilici, nije toliko riječ o zemljopisnoj, koliko o uljudbenoj geopolitici. Nije dovoljno tek vladati Euroazijom da bi joj se nametnuo put razvitka. Onaj tko određuje način života i gospodarsko ponašanje, taj pobjeđuje i u geostrategijskim bitkama. U tom smislu, glasovita globalizacija koju je nedavno ruski predsjednik suzdržano pohvalio i malčice očinski pokudio, ide na ruku onomu što je Brzezinski nazvao 'europska demokracija'. A ne ide na ruku onomu što Dugin naziva 'euroazijska platforma', a Gennadij Zjuganov 'nova državno-domoljubna politika' (budući da će ju Putin obvezno provoditi, ako je sada ne provodi). U nas odavno postoji šala: što god u Rusiji radio, dobiješ automatsku pušku kalašnjikov. Državničke su ideologije, kako je primijetio Berdjaev, obično bile totalitarne, teokratske ili socijalističke. Možda će 'teorija euroazijstva' prekinuti taj zatvoreni krug?", piše Andrej Kolesnjikov.