FRANCUSKA-LIBERATION OD 20.11.00. O KOHLU

FRANCUSKA LIBERATION 20. XI. 2000. Helmut Kohl objavljuje 'dnevnik' svojih časnih obećanja "Za nekog tko je puno puta opetovao kako nikada neće pisati svoje uspomene, ovo je potpun zaokret. Bivši njemački kancelar Helmut Kohl nedavno je dovršio 'Dnevnik od 1998. do 2000.' koji će 27. XI. izaći u Njemačkoj i najavljuje da će početi raditi na opširnijim 'uspomenama'. Napadi čija je meta bio zadnjih godina bili su preteški da bi dulje šutio, kaže u predgovoru svog 'Dnevnika' čije je važnije dijelove jučer počeo objavljivati dnevnik 'Welt am Sontag'. Ljubitelju povijesti, što je oduvijek bio, najgore je što je njegovo mjesto u povijesti, kako se čini, ugroženo: pripremalo se 'krivotvorenje povijesti', 'propaganda kojoj nema ravne', 'da bi ocrnili i oblatili mojih šesnaest godina provedenih u vladi'. Afera o kojoj se uglavnom govori u 'Dnevniku' svakako je škandal oko potajnog financiranja Kršćansko-demokratske unije (CDU) koju je predvodio od 1973. do 1998. Čitatelji koji očekuju više pojedinosti o tim paralelnim računima koji su bili namijenjeni za uplatu tajnih donacija, mogli bi ipak biti razočarani. U biti, Kohl u 'Dnevniku' ne iznosi više od onoga što je već priznao: da je dobio 2,1 milijun maraka (sedam milijuna franaka) tajnih donacija koje nije prijavio, a stavio ih je na raspolaganje stranci. 'Žalim zbog te pogrješke i jako mi je žao što sam tako stranci nanio veliku političku štetu', opetuje. No, ništa više nego prije, ne želi otkriti podrijetlo novca. Umjesto otkrića, 'Dnevnik' daje tragičan pogled na stanje duha bivšeg kancelara kojemu je danas sedamdeset godina. 'Dnevnik', svjedočenje povrijeđenog čovjeka koji je zatvoren u utvrdi svog ponosa, odražava osjećaj samozadovoljstva. On podsjeća da je nakon parlamentarnih izbora 27. IX. 1998. bio tipičan gubitnik, prihvativši poraz kako bi 'dao primjer demokratskog ponašanja'. Poraz, uostalom, nije toliko bio njegova pogrješka, koliko posljedica njegovih reforma koje su krivo shvaćene i povezivale se s 'izričitim zahtjevom područnih saveza' stranke, ističe. Drugi je krivac bio euro, koji je prihvatio znajući 'od samog početka da će se odluka nametnuti unatoč nemalom strahu i otporu', što je uostalom jedna od njegovih neprijepornih zasluga. Odgovarajući na napade, Kohl neprestano podsjeća na svoju ulogu u ujedinjenju i poštovanje koje su mu odavali diljem svijeta nakon njegova odlaska: dobivanje naslova 'počasnog građanina Europe', tri dana provedena u Bijeloj kući na poziv Billa Clintona u travnju 1999., zajutarci i duge večeri koje je proveo brbljajući s američkim Predsjednikom... Glave pune počasti, bivši kancelar opisuje sebe kao žrtvu politčkog progona. 'Riječ je o blaćenju moje osobe', piše 22. XI. 1999., na dan osnutka parlamentarnog istražnog povjerenstva koje je trebalo rasvijetliti aferu tajnih računa. On neizravno optužuje svoje nasljednike na dužnosti predsjednika CDU-a, Wolfganga Schaeublea i Angelu Merkel, da su se urotili kako bi ga uklonili. Sve bez dokaza, osim njegove časne riječi. Nakon ove prve knjige, možemo se samo nadati da će se ispraviti i dati veći smisao svojim uspomenama", piše Lorraine Millot.