FR-GB-US-YU-vojska-Obrana-Organizacije/savezi-Diplomacija FRANCUSKA-LE MONDE OD 19.11.00.EUROPSKA OBRANA FRANCUSKALE MONDE19. XI. 2000.Francuska će osigurati 20 posto europskih snaga za brzo djelovanje"Njemačka, Francuska, Velika
Britanija i Italija četiri su zemlje, članice Europske unije (EU), koje su se obvezale da će dati veći prinos organiziranju europskog zbora za brzo djelovanje do 2003. Ministri obrane petnaesterice kane o tomu razgovarati 20. XI. u Bruxellesu, u prigodi tzv. konferencije o sudjelovanju snaga, prvo na neslužbenom susretu, a zatim s ministrima vanjskih poslova, u vijeću EU-a za opće poslove. Sutradan se trebaju sastati s kolegama iz zemalja nečlanica EU-a koje su kandidati ili su članice NATO-a, a osigurale bi dodatne snage.Na europskom susretu na vrhu u Helsinkiju, u prosincu 1999., šefovi država i vlada utvrdili su zadaću do 2003: za šezdesetak dana moći rasporediti europske snage za brzo djelovanje najmanje na godinu dana, koje će biti kadre očuvati mir, voditi humanitarne operacije i skloniti svoje i druge državljane čiji je život ugrožen.Prema procjeni stožera, da bi zadovoljile različite predviđene zadaće, snagama će trebati 'zaliha' od devedeset do sto tisuća ljudi (od čega bi se šezdeset tisuća rasporedilo na kopnu), koje bi
FRANCUSKA
LE MONDE
19. XI. 2000.
Francuska će osigurati 20 posto europskih snaga za brzo djelovanje
"Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija četiri su zemlje,
članice Europske unije (EU), koje su se obvezale da će dati veći
prinos organiziranju europskog zbora za brzo djelovanje do 2003.
Ministri obrane petnaesterice kane o tomu razgovarati 20. XI. u
Bruxellesu, u prigodi tzv. konferencije o sudjelovanju snaga, prvo
na neslužbenom susretu, a zatim s ministrima vanjskih poslova, u
vijeću EU-a za opće poslove. Sutradan se trebaju sastati s kolegama
iz zemalja nečlanica EU-a koje su kandidati ili su članice NATO-a, a
osigurale bi dodatne snage.
Na europskom susretu na vrhu u Helsinkiju, u prosincu 1999., šefovi
država i vlada utvrdili su zadaću do 2003: za šezdesetak dana moći
rasporediti europske snage za brzo djelovanje najmanje na godinu
dana, koje će biti kadre očuvati mir, voditi humanitarne operacije
i skloniti svoje i druge državljane čiji je život ugrožen.
Prema procjeni stožera, da bi zadovoljile različite predviđene
zadaće, snagama će trebati 'zaliha' od devedeset do sto tisuća
ljudi (od čega bi se šezdeset tisuća rasporedilo na kopnu), koje bi
podupiralo tristo do tristo pedeset borbenih zrakoplova i
osamdeset ratnih brodova. Riječ je o zadaći koju treba podijeliti
na zemlje koje će u tim snagama sudjelovati na dragovoljnoj bazi i
prema vlastitim mogućnostima, kako bi se povelo računa o
suzdržanosti koju bi u pojedinom slučaju mogle pokazati neke zemlje
poput Danske ili Austrije. EU ne želi imati prosječnu europsku
vojsku - sastavnice će zadržati odoru svoje države - koja će se
trajno temeljiti na ljudstvu i opremi koji bi jednom zasvagda
prihvatili svoje zadaće i od njih ne bi odstupali.
20. i 21. XI. u Bruxellesu, svaka će zemlja morati službeno utvrditi
svoje obveze u svezi sa sudjelovanjem u političko-vojnom
zapovjednom lancu - odboru za politiku i za sigurnosti (COPS),
vojnom odboru i u stožeru EU-a - koji je utvrđen u Helsinkiju, a
postupno će se početi osnivati u proljeća 2001. (...) S osamnaest do
dvadeset tisuća ljudi (od čega dvanaest tisuća na kopnu), udio
Francuske uglavnom će činiti nosač zrakoplova Charles de Gaulle,
nuklearna podmornica za napadaje, protuzračna fregata, tri broda
za potporu, dva broda za prijevoz pontona, špijunski sateliti
Helios, 75 borbenih zrakoplova, dva leteća radara Awacs i kopnene
snage sa stacionarnom i lako pokretnom brigadom. To je dvadeset
posto ukupnog ljudstva europskih snaga za brzo djelovanje, kako je
nekim zastupnicima kazao francuski ministar obrane Alain Richard.
Stožer EU-a u Bruxellesu mora od ožujka 2001. imati stotinjak
časnika koje će petnaesterica trajno ovlastiti, a čija je zadaća
razmjerno teška.
U stvarnosti, treba urediti odnose s velikim NATO-ovim
zapovjedništvima, istražiti i rješavati krize tijekom i nakon
brzih akcija kakve su se poduzimale te planirati možebitne
operacije. Pet zemalja (Njemačka, Belgija, Španjolska, Francuska i
Luksemburg) ima takvo iskustvo pošto su na Kosovo poslale stožer
europskog korpusa koji su osnovale. No to je bio tek prvi korak
ograničen na uporabu kopnenih snaga na šest mjeseci pod NATO-ovim
zapovijedanjem", piše Jacques Isnard.