FRANCUSKA-LIBERATION OD 14.11.00.BELTRAN O SANKCIJAMA

FRANCUSKA LIBERATION 14. XI. 2000. O dobroj uporabi gospodarskih sankcija "Padom Slobodana Miloševića i dolaskom Vojislava Koštunice u Beogradu, došlo je vrijeme za zaključne račune u zapadnim vladama. Među različitim pitanjima o kojima će se zacijelo raspravljati, pitanje o uspješnosti gospodarskih sankcija moglo bi biti tema beskrajnih raspra. Sankcije, gospodarsko oruđe u službi politike, po svojoj su naravi oruđe čije je točno djelovanje vrlo teško utvrditi. Neki će promatrači reći da su sankcije omogućile da se brzo odgovori na povredu ljudskih prava na Kosovu. Drugi će uzvratiti da su te mjere samo umirile savjest onih koji su htjeli izbjeći uporabu sile. Pristaše gospodarskog oružja potvrdit će da su sankcije potaknule Srbe da prosvjeduju protiv pogoršanja gospodarskih prilika. Protivnici će im odgovoriti da je embargo naprotiv omogućio Miloševiću da nađe opravdanje za teškoće u svojoj zemlji i da tako dulje ostane na vlasti. Drugi će, napokon, dodati da se embargo, napose energetski, ipak nije jako poštovao. Kao što često biva, promatrači koji žele izvući sigurne zaključke, mogli bi, dakle, podupirati sva mišljenja, kao i njima protivna, i biti u pravu u oba slučaja. Naprotiv, zanimljivije bi bilo proučiti okolnosti u kojima su te sankcije primijenjene i taj embargo usporediti s embargom protiv Iraka. Iz više se razloga čini da su sankcije protiv Beograda nametnute u najpovoljnijim prilikama. Kratka raščlamba omogućuje da istaknemo tri glavne razlike spram iračkih. Prva je što je Miloševićev režim, premda autoritaran, sačuvao privid demokracije. Bila je moguća politička oporba koja je Zapadu poslužila kao poluga za brzo ukidanje sankcija ako Milošević ode. To je obećanje uostalom ispunjeno već 9. X., kada je Europska unija proglasila ukidanje embarga, dok je ministar vanjskih poslova Hubert Vedrine bio u posjetu Beogradu. No, takva 'demokratska poluga' u Iraku ne postoji. Druga se važna razlika tiče zemljopisnog položaja obiju zemalja. Za razliku od Iraka, Savezna Republika Jugoslavija (SRJ) okružena je zemljama koje, prije ili kasnije, žele ući u Europsku uniju i u NATO. Opasnost od zaostajanja u utrci proširenja, bila je dakle velika i zacijelo je bila čimbenik pokretanja jugoslavenskog puka protiv njegova Predsjednika. Na koncu, za razliku od potpunog embarga koji pogađa Irak već gotovo deset godina (osim odredbe 'nafta za hranu'), članovi Europske unije i Sjedinjene Države uporabile su gospodarsko oružje prema Beogradu s više finoće. Sankcije su bile usmjerene na čelnike, u obliku zamrzavanja financijske imovine i zabrane izdavanja viza, kako bi se građanima pokazalo da mjere nisu upravljene protiv njih. Crna Gora bila je pošteđena. Podupirala se oporba Miloševiću: općine u kojima je na vlasti bila oporba, dobivale su gorivo, ponovno je uspostavljen putnički zračni promet i obećano je ukidanje sankcija dođe li do političkih promjena. Za razliku od iračke slijepe ulice u koju su se zatvorili Amerikanci i Europljani, embargo protiv Beograda svjedočio je o pohvalnoj želji da se što je moguće više poveća učinak gospodarskih sankcija, izbjegavajući 'popratne pojave' koliko je to bilo moguće. Sankcije su za EU ponajprije bile prigoda da se dade sadržaj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. Neobično je da je upravo EU predložio da se uvede, prilagodi, a zatim i ukine embargo protiv Beograda", u rubrici 'Raspre' piše Jacques Beltran, istraživač u Francuskom institutu za međunarodna istraživanja i predavač na vojnoj školi Saint-Cyr.