US-SAD-IZBORI-Vlada PET MOGUĆIH RASPLETA AMERIČKE PREDSJEDNIČKE NEIZVJESNOSTI Piše: stalni dopisnik HINA-e iz Washingtona Fjodor PolojacWASHINGTON, 14. studenoga (Hina) - Tjedan dana nakon održavanja američkih predsjedničkih izbora
još se ne zna tko će biti sljedeći stanar Bijele kuće, a američki pravni i ustavni stručnjaci u utorak govore o pet mogućih načina raspleta sadašnjeg stanja.
Piše: stalni dopisnik HINA-e iz Washingtona Fjodor Polojac
WASHINGTON, 14. studenoga (Hina) - Tjedan dana nakon održavanja
američkih predsjedničkih izbora još se ne zna tko će biti sljedeći
stanar Bijele kuće, a američki pravni i ustavni stručnjaci u utorak
govore o pet mogućih načina raspleta sadašnjeg stanja.#L#
Posve je sigurno da sadašnji predsjednik Bill Clinton mora
napustiti Ovalni ured 20. siječnja. No, hoće li nakon njega
predsjednikom postati George W. Bush, Al Gore ili možda
potpredsjednički kandidati Richard Cheney i Joseph Lieberman, ili
čak predsjednik Predstavničkog doma Dennis Hastert?
Najjednostavnija mogućnost raspleta postizborne krize je da u
subotu 18. studenoga, nakon što budu objavljeni rezultati
glasovanja poštom, jedan od kandidata prizna poraz i čestita
pobjedniku. Većina uglednih američkih političara zauzima se za to
rješenje.
Druga je mogućnost da se zbog nastavka spora jednostavno zanemare
glasovi na Floridi. Takvo rješenje nameće se ako počnu sudska
natezanja i ishod glasovanja u toj saveznoj državi ne bude potvrđen
do 12. prosinca. U tom slučaju predsjednika određuje preostalih 513
elektora. Pobjednika mora podržati njih 257.
Američki Ustav i izborni propisi dopuštaju da neki od izabranih
elektora "prebjegnu" i umjesto kandidatu svoje stranke glas daju
njegovu protivniku.
Elektori formalno odlučuju 18. prosinca na svečanim sjednicama u
parlamentima svojih saveznih država. Izborni propisi obvezuju
elektore iz 26 država da vjerno prenesu većinsko opredjeljenje
birača. U pet saveznih država takvo se ponašanje od njih očekuje ali
su kazne za "prebjege" simbolične. Elektori u 19 američkih saveznih
država i oni izabrani u glavnom gradu nisu po zakonu obvezni
glasovati u skladu s većinskim opredjeljenjem birača.
Elektorske "nevjere" bile su razmjerno česte prije stotinjak i više
godina a posljednji takav slučaj zabilježen je 1988. godine u
predsjedničkoj utrci Georgea Busha i Michaela Dukakisa, kad je
jedan elektor iz Zapadne Virginije svoj glas dao senatoru Lloydu
Bentsenu iako ovaj uopće nije bio na glasačkom listiću.
U slučaju da glasovi elektora budu podijeljeni, odluku o 43.
američkom predsjedniku mora donijeti Predstavnički dom Kongresa i
to u novom sazivu. Sjednica bi se održala 6. siječnja a odlučivalo
bi se između tri prvoplasirana kandidata, što znači da bi se Bushu i
Goreu pridružio i Ralph Nader. Glasovale bi delegacije saveznih
država, a preglasavanje po stranačkoj pripadnosti događalo bi se
unutar pojedinih delegacija. Pobjedniku bi trebalo 26 glasova. U
novom kongresnom sazivu u 28 zastupničkih "državnih" skupina
većinu imaju republikanci.
O potpredsjedniku bi, pojedinačnim glasovima odlučivalo 100
senatora. Moguće je da u novom sazivu polovica senatora budu
demokrati a druga polovica republikanci. Zakon ne obvezuje da
predsjednik i potpredsjednik budu iz iste stranke.
Zakonske mogućnosti se iscrpljuju imenovanjem predsjednika
Predstavničkog doma Dennisa Hasterta za predsjednika SAD na
temelju zakona o sukcesiji. Kongres bi to rješenje morao potvrditi
neposredno prije predsjedničke prisege 20. siječnja. Takav rasplet
je moguć samo ako ni jedna od prethodnih mogućnosti ne donese
rješenje.
(Hina) fp sl