ŠTO JE OSTALO OD BOGATE BARANJE ?

Piše: Verica Sikora BELI MANASTIR, 11. studenoga (Hina)- U Baranji danas živi oko 40 tisuća stanovnika, a 1991. na tom je prostoru živjelo oko 54 tisuće stanovnika. Više od 80 posto hrvatskih prognanika vratilo se svojim kućama koje se većinom još obnavljaju, što otežava ioanko složene uvjete života. Socijalna slika Baranje danas je izuzetno teška jer od radno aktivnog stanovništva tek 50 posto je zaposleno, a među njima je više od 50 posto onih koji mjesecima ne primaju plaće.#L# Kombinat "Belje", koji je tri stoljeća pokretačka snaga Baranje, zapošljava tek 1500 radnika, dok je 1991. u Belju radilo 7500 radnika. "I tako nekad bogata Baranja, hrvatski prostor s najkvalitetnijom zemljom, koja je oduvijek bila žitnica Hrvatske, danas je siromašna i zapuštena", ocijenjuje Josip Kompanović, tajnik Grada Beloga Manastira i predsjednik Zajednice povratnika Hrvatske. "U Baranji danas žive siromašni ljudi koji ili ne rade, ili ne primaju plaću. Na seoskim domaćinstvima ne može se govoriti o uspješnom poslovanju jer baranjski seljak danas nema novaca za pokretanja proizvodnje, a za ono što ipak proizvede i preda, ne dobije novac ili ga dobije s velikim kašnjenjem", kaže Kompanović. Koliko je složena socijalna slika Baranje, svjedoči podatak da učenici koji završe osnovnu školu, u velikom broju ne nastavljaju školovanje. To je, drži Kompanović, "najveća pošast koja se mogla dogoditi Baranji". Po njegovim riječima, ove školske godine u Baranji 509 učenika završilo je osnovnu školu, a tek manji dio je upisao neku od srednjih škola. Taj bi broj bio još manji "da nismo oko toga podigli medijsku prašinu, pa je vladin Ured za prognanike i izbjeglice osigurao za dio učenika besplatne autobusne karte jer nažalost baranjski roditelji ne mogu svojoj djeci plaćati prijevoz". Nažalost imamo slučajeva gdje roditelji zbog financijskih problema ispisuju djecu iz srednjih škola. Posebno zabrinjava podatak, za koji je Kompanović rekao da ga još provjeravaju, a prema kojemu ove školske godine oko tisuće baranjske djece nije upisalo osnovnu školu ili vrtić. To najočitije govori da se u Baranji događa "obrnuti proces od povratka, znači ljudi su počeli napuštati Baranju u potrazi za koliko toliko izvjesnijom budućnošću". Na taj proces neprekidno upozoravam i domaću i međunarodnu zajednicu, ali za to ima slabo sluha, ističe Kompanović. Ako vrlo brzo ne dođe do restrukturiranja "Belja" i pravih pomaka koji će u kratkom vremenu otvoriti mogućnost za značajnije zapošljavanje, Kompanović ocjenjuje da će "Baranja ostati zemlja sa starim ljudima i bez budućnosti za kvalitetan život". I za gradonačelnika Beloga Manastira Ivicu Buconjiću u Baranji se "brzo moraju dogoditi pozitivni pomaci koji će zaustaviti iseljavanje". Sigurnosna situacija u Baranji bez većih je problema, rekao je, dodajući da su pojedinačni izgredi ili "politička prepucavanja tek smo pokušaj nekih da pridonesu destabilazaciji Baranje". Kompanović i Buconjić naglasili su da će o svim problemima vezanim za tešku socijalnu sliku Baranje izvijestiti u ponedjeljak kada će u Belom Manastiru biti sastanak s predstavnicima međunarodne zajednice, a na kojem će biti i Željka Antunović, potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske. U selu Kozarac među prvima se vratila obitelj Šekutor, supruzi Anica i Dragutin, koji imaju četvero djece. Kuća koja je bila šestog stupnja oštećenosti još nije do kraja obnovljena, a ono što je završeno toliko je nekvaliteno da se ljetos srušio balkon i urušio dio kuće. Na sreću nitko nije stradao. Dragutin je hrvatski branitelj, koji se razvojačio 1998. Danas Šekutori žive u teškim uvjetima, bez novaca za osnovne životne potrebe, struja im se isključuje. Iako Dragutin odnedavno radi u Belju neredovito prima plaću a, kako je rekao, bilo je "vremena kada i 17 mjeseci nije primio niti kune jer je radio u zadruzi koja je propadala". Svoju 18-godišnju kćer bili su prisiljeni ispisati iz srednje škole."Teško nam je gledati koliko je nesretna jer je željela ići u školu", kazali su roditelji. Teško nam je što najmlađem sinu koji je u osnovnoj školi "nemamo tri kune da mu dnevno damo za kiflu i neki obrok u školi". Najstariji sin kojemu su 24 godine teški je invalid i nema šanse za zapošljavanje, uz sve nezaposlene u Baranji. Trebali biste vidjeti kako izgleda život u baranjskom selu kada se spusti noć i kada "sve izgleda još crnje", kaže Dragutin. (Hina) vs dd