RU-US-oružje-Izbori-Diplomacija-Vlada-Obrana RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 9.11.00.AMERIČKI IZBORI RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA9. XI. 2000.Hladni Bush za Rusiju"S pobjedom Georgea Busha mlađeg novo razdoblje ne započinje samo u Rusiji.
Čini se da bi i rusko-američki odnosi mogli u novoj godini krenuti ispočetka. Već sada mogu se predvidjeti ozbiljne teškoće u dijalogu o strategijskoj stabilnosti, o produljenju ugovora o proturaketnoj obrani (PRO) koji već više od četvrt stoljeća dvije nuklearne države, a u biti i čitav svijet, odvraća od trećeg svjetskog rata. Republikanac u Bijeloj kući znači tradicionalno oštriju vanjsku politiku, tradicionalno hladnije odnose s Moskvom i tradicionalnu politiku izolacije. (...)Kao što je poznato, Rusija i SAD u zadnjih godinu i pol dana žestoko su se prepirali oko proturaketne obrane. Nakana uprave Billa Clintona da promijeni ugovor o PRO-u, kako bi na zakonit način stvorila ograničen sustav nacionalne proturaketne obrane (NPRO), naišla je na veliko protivljenje Moskve. Zadovoljni smo privremenim rezultatima - Clinton nije donio odluku o izgradnji sustava NPRO-a, a pravo donošenja pravorijeka prenio je na budućeg američkog predsjednika. No problem je u tome što su i republikanci
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
9. XI. 2000.
Hladni Bush za Rusiju
"S pobjedom Georgea Busha mlađeg novo razdoblje ne započinje samo u
Rusiji. Čini se da bi i rusko-američki odnosi mogli u novoj godini
krenuti ispočetka. Već sada mogu se predvidjeti ozbiljne teškoće u
dijalogu o strategijskoj stabilnosti, o produljenju ugovora o
proturaketnoj obrani (PRO) koji već više od četvrt stoljeća dvije
nuklearne države, a u biti i čitav svijet, odvraća od trećeg
svjetskog rata. Republikanac u Bijeloj kući znači tradicionalno
oštriju vanjsku politiku, tradicionalno hladnije odnose s Moskvom
i tradicionalnu politiku izolacije. (...)
Kao što je poznato, Rusija i SAD u zadnjih godinu i pol dana žestoko
su se prepirali oko proturaketne obrane. Nakana uprave Billa
Clintona da promijeni ugovor o PRO-u, kako bi na zakonit način
stvorila ograničen sustav nacionalne proturaketne obrane (NPRO),
naišla je na veliko protivljenje Moskve. Zadovoljni smo
privremenim rezultatima - Clinton nije donio odluku o izgradnji
sustava NPRO-a, a pravo donošenja pravorijeka prenio je na budućeg
američkog predsjednika. No problem je u tome što su i republikanci
zadovoljni Clintonovom odlukom da ništa ne riješi. Oni su, isto kao
i Rusija, no iz potpuno drugih razloga, napadali demokrate zbog
njihovih planova o ograničenom nacionalnom sustavu proturaketne
obrane. No dok se Moskva protivi tomu da taj sustav bude nacionalan,
republikanci nisu zadovoljni što demokrati govore o ograničenosti
sustava koji se kani izgraditi. Nikakvih ograničenja ne smije biti,
misle republikanci, sustav mora biti sveobuhvatan. (...)
Bush je otvoreno dao do znanja: ako Rusija ne pristane na promjenu
ugovora o proturaketnoj obrani, SAD će ga za pola godine (kao što je
i predviđeno u tekstu ugovora iz 1972.) napustiti. I tada ćemo, na
veliku žalost, morati ustvrditi da se počinje događati
najpogibeljniji scenarij: početak nove utrke u naoružavanju između
Moskve i Washingtona. Kako god besmileno zvučalo, stvar može
prerasti u novi sukob koji zapravo ne žele ni Moskva ni Washington.
(...)
Bush je Amerikancima objavio da nisu, kako se čini, zaštićeni od
nuklearnog napadaja - bilo od 'nevaljalaca' iz Sjeverne Koreje,
Irana i Iraka, ili od slučajnog puštanja rakete iz Rusije u kojoj,
kako se tumači Amerikancima, nema potrebitog nadzora nad
nuklearnim oružjem. U predizbornoj utrci ta tema nije bila osobito
važna - za Busha nisu glasovali zato što je imao jasno stajalište o
PRO-u koje je malo razumljivo velikoj većini Amerikanaca. No ako o
tomu progovori Bush predsjednik, malo će se tko u SAD-u usprotiviti
toj odluci. Republikanci se ne moraju dogovarati s Moskvom. Postoji
razlog prema kojemu su republikanci u Bijeloj kući, budući da nije
bilo međusobnih obmana, vrlo uspješno rješavali probleme u
odnosima s Kremljem - za to ima dovoljno primjera u povijesti
Hladnog rata: isti ugovor o PRO-u Brežnjev je potpisao s
republikancem Nixonom, Gorbačov je s republikancem Reaganom
započeo proces nuklearnog razoružanja koji još uvijek traje, a
Jeljcin je s republikancem Georgeom Bushom starijim potpisao
ugovor SNV-2. No svi ti ugovori (uključujući posljednji) potječu iz
razdoblja kada su Moskva i Washington bili ravnopravni suparnici na
svjetskoj pozornici. I kao dva snažna protivnika svjesna
pogibeljnosti sukoba pristajali su na nagodbe, premda su prethodno
dovodili stvar do usijanja. Sada su prilike drugačije - SAD, a
napose republikanska elita, svjestan je da je on jedina velesila na
svijetu koja se ne mora dogovarati s Rusima, ne mora prihvaćati
nagodbe, već može rješavati probleme onako kako misli da treba, ne
obazirući se na Moskvu. Bush je to dokazao u predizbornoj utrci, u
brojnim - često diplomatski nepismenim, ali politički žarko
obojenim - govorima o vanjskoj politici. I to je vrlo opasno.
Da, postoji mišljenje da bi njegovo neiskustvo u svjetskim
pitanjima moglo Rusiji ići na ruku. No to neiskustvo može na koncu
dovesti do toga da novi predsjednik odabere najjednostavnije,
prema njegovu mišljenju, rješenje za vjerojatno najzamršeniji
problem američke vanjske politike u strategijskim razmjerima. On
je siguran da će ga poduprijeti većina birača, pa i oni koji su
glasovali za Gorea. Možda će se protiviti samo stručnjaci i
pripadnici intelektualne elite demokratske stranke.
No populisti, a Bush je dokazao da je populist, rijetko se s dužnom
pažnjom osvrću na stručno mišljenje, napose ako ne odgovara tako
jednostavnom i tako 'potrebnom Americi' rješenju: zaštititi se od
svih raketa odjednom. O prosvjedima Moskve neće se voditi računa.
Računica mora biti hladna. Tako da će se Rusija sljedeće godine
zacijelo sukobiti s hladnoćom Amerike. Amerike Georgea Busha",
piše Dmitrij Gornostajev.