FRANCUSKA-LIBERATION OD 9.11.00.O PROŠIRENJU EU-A

FRANCUSKA LIBERATION 9. XI. 2000. Proširena Europa ... do 2004? "Bruxellesko se Povjerenstvo nada da će do konca 2002. završiti prve pregovore o proširenju Unije. S obzirom na rokove koje nameće potvrda ugovora o prijamu, europska bi obitelj od siječnja 2004. trebala imati još nekoliko članova. Cilj je, kao što je jučer izjavio Romano Prodi, predsjednik izvršne vlasti Unije, omogućiti budućim članicama da sudjeluju na europskim izborima predviđenim za lipanj iste godine. Nakon čitanja godišnjeg izvješća o napretku zemalja kandidata koji je objavljen jučer, Cipar, Malta, Estonija, Mađarska i Poljska imaju izgleda da, među dvanaest natjecatelja, prve stignu na cilj. Pokazujući odlučnost da što brže završi pregovore o ulasku, Bruxelles čini pritisak na države članice. Jer, nije pretjerano reći da je oduševljenje prema bivšim narodnim demokracijama prilično splašnjavalo kako su petnaesterica postajala svjesna golemih financijskih i političkih teškoća koje sa sobom nosi proširenje: ako se ograničimo samo na jednu brojku, ukupni PDB ovih zemalja jednak je PDB-u Nizozemske... K tome, povećanje broja država članica moglo bi u potpunosti blokirati ustanove EU-a koje su već na rubu da se zaguše. Zato nije slučajno što je većina europskih vlada, osobito Njemačka i Francuska, prestala davati obećanja o nadnevku prijama, kao što je učinio Jacques Chirac 1997., neoprezno ističući godinu ... 2000. Kao što podsjećaju u Parizu, 'kada se utvrdi rok, preuzima se rizik i odgovornost za na brzinu sklepane pregovore, kao što je bilo s Grčkom ' 1980. Europska je javnost također promijenila mišljenje: samo 38 posto Europljana sklono je proširenju, prema istraživanju Eurobarometra koje je objavilo Povjerenstvo u listopadu, a zemlje koje su najmanje oduševljene jesu Velika Britanija (35 posto), Njemačka (34 posto), Austrija (30 posto) i Francuska (26 posto). Više europskih čelnika, i to uglednih, misle neslužbeno da je mogući nadnevak za prva primanja oko 2005. i 2006. Taj nadnevak nije bez primisli: on odgovara glasovanju o zakonu o planiranju proračuna koji je prihvaćen u Berlinu, u ožujku 1999. S takvim kalendarom, petnaesterica bi se mogla dogovoriti o financijama koje kane namijeniti za politike Unije koje će znatno ići na ruku novim članovima, s obzirom na njihovo kašnjenje u gospodarskom razvitku... Druga međuvladina konferencija (CIG) mogla bi se održati u uskom krugu: Njemačka napose traži da se u ugovoru o reformi europskih ustanova koji se teorijski treba zaključiti u Nici koncem godine, predvidi odredba o sastanku koji bi se održao najkasnije 2004., kako bi se pregovaralo o 'europskom ustavu'. No postoji strah da bi novi pristupnici, koji su svoje zakone već morali uskladiti s mnoštvom smjernica i propisa Unije, pošto su se tek oslobodili teškog sovjetskog tutorstva, mogli, čim uđu u Uniju, odbiti novo ograničenje suvereniteta. Vremenski plan koji predlaže Povjerenstvo, može, dakle, dovesti u neugodan položaj tek dio europskih prijestolnica. Zato je cilj Bruxellesa podsjetiti također kandidate - koji i dalje zahtijevaju da ih se primi u siječnju 2003. - da su oni gospodari svoje sudbine. Samo o njima ovisi hoće li ispuniti 'mjerila za ulazak', ne samo gospodarska, već i politička. No u svezi s ovim potonjim, daleko su od cilja: 'Korupcija, prijevara i gospodarski kriminal znatno su rašireni u većini zemalja kandidata', kaže Povjerenstvo u svom izvješću. Ono također upozorava na upravu i pravosudni sustav koji još dugo neće biti kadri da poštuju zakon, na porast 'trgovine ženama i djecom' i na 'sve veću diskriminaciju' Roma. U Parizu, nadnevak 2004. izaziva osmjeh: 'Teorijski, to je moguće. No u stvarnosti, možemo sumnjati u to'. U dubini duše, malo njih želi da se dogodi čudo", piše Jean Quatremer.