NJ 9.XI.-DIE WELT-NOVI SVIJET

NJEMAČKA DIE WELT 9. XI. 2000. Uvijek ponovno Novi svijet "Koliko je važna Amerika? Kratki bi se odgovor mogao razabrati po brzom padu eura, kad je CNN, kako se ispostavilo - brzopleto proglasio Georgea W. Busha vladarom Bijele kuće. Dugi odgovor obuhvaća ne samo strategiju i Internet, Wallstreet i pop glazbu, American Way of Life and Death, nego i zemljopis kontinentalnog otoka i 224 godine imperijalne odmetničke republike. Tek sve to zajedno dopušta odgovore na presudna pitanja za nas Europljane - još uvijek i za dugo - gdje je Amerika i kamo idu Amerikanci. Predsjednički izbori fokusiraju povijesne snage i tendencije na trenutak u kojemu se sučeljavaju dvije osobe i dva programa. Stvarne i duhovne razlike su međutim manje, iako izborna borba sve dramatizira, od onoga što im je zajedničko. U četiri desetljeća Hladnoga rata pomorska je sila Amerika za razliku od asimetrije euroazijskoga zemljopisa, stabilizirala suprotnu europsku obalu. To se nije događalo samo uz pomoć dolara i tržišta, nego u prvom i zdanjem redu uz pomoć proširenoga zastrašivanja. No ono je bilo - i moglo je biti samo nuklearne naravi. Još više, u oduševljenju Europljana, možda zbog njihovih kasnih povijesnih shvaćanja, lako se zaboravlja da je 1949. predsjednik Harry S. Truman, veliki predsjednik, zapadnim Europljanima ponudio vojnu zaštitu, ali samo pod dva uvjeta: da se gospodarski ujedine i da u klub prihvate pobijeđenu Njemačku. Do danas je Amerika sila ravnoteže s one strane vode koja Europu mora očuvati ne samo od vanjskih opasnosti nego i od starih demona. No to je podjela rada koja od sudionika zahtjeva previše. Ni jedan gospodar Bijele kuće, ma kako se zvao, u to se u buduće neće htjeti ili moći upuštati kao u prošlosti. Jer Amerika je ipak poslije propasti Sovjetskog saveza i prije uspona carstva sredine, supersila svih klasa. No znaci prevelikoga angažmana i prevelikoga napora ne mogu se previdjeti, ponajprije u državnom proračunu u kojemu ima crnih brojeva a najviše u svladavanju kriza i sukoba, gdje svijetle crvene signalne lampice. Upozorenje Condolezze Rice, Bushove imenovane savjetnice za sigurnost, da se Europljani moraju pripremiti na američka povlačenja iz manjih kriza, diktira stvarnost i nikakvi europski prigovori ne mogu ništa protiv toga, nego samo odlučni napori. Amerika se drži pozvanom, preko svih političkih tabora, preko šahovske ploče XXI. stoljeća, preko Azije, od istočnog Sredozemlja, gdje ophodi Šesta flota, preko Zaljeva gdje Peta flota stabilizira nestabilno stanje i osigurava naftu Zapada, sve do Južne Koreje i Okinave, gdje su razmještene skupine nosača zrakoplova i marinci Sedme flote, neumoljivo opominjati na mir i razum i utvrđivati pravila velike igre s Kinom. Amerika je na vrhuncu svoje povijesti, top of the world. No kamo će otići Amerika? Mark Twain kaže da se treba čuvati proricanja, osobito onih o budućnosti. Ali svojstva koja su Ameriku učinila velikom, i dalje su na raspolaganju. 'Treći put' europskog porijekla nije put velikih republika. Amerika je razvidno bez straha i zavisti. Optimizam je obvezan, makar u očima bile suze. 'Can do, Sir' američkih marinaca nije stran ni civilnoj Americi. U Europi su granice uvijek izazivale strah i bilo je mudro izbjegavati ih. Za Amerikance je 'frontier' uvijek bila obećanje, bilo zemljopisno ili tehnički, bilo strategijski ili moralno. Amerika je svojim domoljubima Božja zemlja, smjernima svjetleći grad na brežuljcima. U Europi su davno prevladane takve vizije i to je obilježje razlike između Staroga i Novoga svijeta. Ali to je i razlog zašto Amerika živi u budućnosti a Europa u prošlosti" - drži Michael Stuermer u uvodniku lista.