RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 5.11.00.OKTOBAR

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 5. XI. 2000. Oktobarska je revolucija bila neminovna "'Dan pomirbe i sloge' koji je u poslijesovjetskoj Rusiji zamijenio proslavu Oktobarske revolucije, ne opravdava ni svoj naziv ni svoju ideološku namjenu. Upravo 7. XI. pomiriti komuniste s njihovim ideološkim antipodima od demokrata-prozapadnjaka do pravoslavnih monarhista, isto je što i trnuti požar petrolejom. Apolitičnim građanima, koji bivše blagdane u studenom provode kao običan vikend, nije potrebna nikakva sloga ni pomirba; mnogi među njima (osobito mladež) imaju o Oktobarskoj revoluciji ili vrlo nejasnu sliku, ili nemaju nikakvu. U zadnje su se vrijeme u društvu općenito stišale strasti oko proslave Oktobarske revolucije. Utišali su se i povjesničari i publicisti. Kao da je sve odavno rečeno i napisano. U stvari, naši intelektualci nisu društvu pokazali kako iole ozbiljno osmisliti to što se zapravo dogodilo u Rusiji u listopadu 1917. Sve se ograničilo na prepričavanje sovjetske inačice - jednostrane, dogmatične, uljepšane, ili na različite kletve upravljene Lenjinu i 'boljševičkoj bandi' (izraz Aleksandra Solženjicina iz 1995.). Društvo iz takvog površnog pluralizma nije i neće izvući ništa dobro. (...) Ugledni ruski mislioci, sociolog Pitirim Sorokin i povjesničar Lev Karsavin dokazali su da je Oktobarska revolucija prošla ne samo kroz fazu rušenja starog svjetskog poretka i groznog nasilja, već je i ušla u fazu stvaranja nove državnosti, novog društva. Za razliku od suvremenih intelektualaca liberalnog pravca, mnogi mislioci iz prvog vala emigracije nisu mislili da je Oktobar skrenuo Rusiju s 'glavnog puta uljudbe' i da se Lenjin u svojim postupcima nije ravnao ničim doli željom za vlašću. Slična razmišljanja potaknuta su čitanjem Bunjinovih 'Prokletih dana' i govore o nepoznavanju temeljnih povijesnih činjenica koje ostaju na površini. (...) Ne može se pobijati činjenica da su boljševici, svjesno ili nesvjesno, zaustavili raspad Rusije, sačuvavši njezin status velike države, a ne 'praznog lista papira', kao što je 1918. rekao američki predsjednik Wilson koji je u to doba ruske granice sveo na 'srednjorusku visoravan'. Jedan od najoštrijih kritičara komunizma, povjesničar i emigrant Sergej Meljgunov napisao je 1951. da 'čak i suvremeno boljševičko zlo može imati dobru stranu - boljševizam je čvrsto ujedinio ruske narodnosti'. (...) Dakako, Oktobarska je revolucija zemlji donijela puno patnje i žrtava. Ruska pravoslavna crkva bila je izložena žestokom progonu, a milijuni ljudi bili su žrtve bratoubilačkog građanskog rata. Odgovornost za te žrtve snose sve strane u sukobu. (...) Započinjanju tog rata pridonijele su i 'uljuđene' zemlje koje su u Rusiju slale svoju vojsku. (...) Prelazeći s filozofije povijesti na obično, svakidašnje shvaćanje Oktobarske revolucije među milijunima običnih ljudi, ne smijemo zanemariti činjenicu da oni tu revoluciju i sovjetsku vlast povezuju s onim što su izgubili u sadašnjim reformama. Besplatno školovanje, zdravstvena zaštita, besplatan stan, organiziranje odmora i slobodnog vremena za odrasle i djecu - bez svih tih socijalnih stečevina Oktobra zauvijek su, kako se čini, ostale mase običnih, poštenih radnika. Sasvim je razumljivo da se oni rado sjećaju tih vremena kada u zemlji nije bilo velike nezaposlenosti, kriminala, prostitucije i beskućnika. Za te je ljude 7. XI. baš blagdan, a ne virtualni 'Dan pomirbe i sloge'. Tu pomirbu i slogu treba u stvarnosti postići konkretnom politikom, a ne manipulacijom znamenitim povijesnim nadnevcima. Nadnevak 7. XI. dostojan je da se u kalendar unese kao 'Dan revolucije' - to će odgovarati povijesnoj istini i zdravom smislu", piše Sergej Konstantinov.