FR-US-kandidati-Izbori-Diplomacija FRANCUSKA-LE MONDE OD 7.11.00.GORE I BUSH FRANCUSKALE MONDE7. XI. 2000.Gore, a ne Bush"Ništa ne bi bilo neispravnije nego dvojicu kandidata u predsjedničkim izborima koji će se održati 7. XI. u
Americi prikazivati kao dvojicu odvažnih pripadnika središta s dosta sličnim programima. I ništa ne bi bilo pogrješnije nego vjerovati da odluka američkih birača neće utjecati na Europu. Gospodarski, financijski, vojni, politički i kulturni ugled Amerike je tolik da će odluka o tome tko će u siječnju useliti u Bijelu kuću, biti važna za ostatak svijeta.Reći će se da je pobjednik talac svoje dužnosti i da je ova uvjetovana tolikim neopipljivim parametrima da izborna obećanja nemaju veću važnost. I to je pogrješka. Kandidat je uvijek veći zatočenik svojih izjava nego to može i zamisliti. To vrijedi za američku, kao i za druge demokracije. George Bush, otac, nije ponovno izabran 1991., nakon pobjede nad Irakom, jer nije održao izborno obećanje. Jamčio je da neće povećavati poreze. Morao je to učiniti; izgubio je.A njegov sin, George W. Bush, republikanski kandidat, u središte
FRANCUSKA
LE MONDE
7. XI. 2000.
Gore, a ne Bush
"Ništa ne bi bilo neispravnije nego dvojicu kandidata u
predsjedničkim izborima koji će se održati 7. XI. u Americi
prikazivati kao dvojicu odvažnih pripadnika središta s dosta
sličnim programima. I ništa ne bi bilo pogrješnije nego vjerovati
da odluka američkih birača neće utjecati na Europu. Gospodarski,
financijski, vojni, politički i kulturni ugled Amerike je tolik da
će odluka o tome tko će u siječnju useliti u Bijelu kuću, biti važna
za ostatak svijeta.
Reći će se da je pobjednik talac svoje dužnosti i da je ova
uvjetovana tolikim neopipljivim parametrima da izborna obećanja
nemaju veću važnost. I to je pogrješka. Kandidat je uvijek veći
zatočenik svojih izjava nego to može i zamisliti. To vrijedi za
američku, kao i za druge demokracije. George Bush, otac, nije
ponovno izabran 1991., nakon pobjede nad Irakom, jer nije održao
izborno obećanje. Jamčio je da neće povećavati poreze. Morao je to
učiniti; izgubio je.
A njegov sin, George W. Bush, republikanski kandidat, u središte
svog programa postavio je golemo smanjenje poreza, 1.300 milijarda
dolara za deset godina, koje se temelji na vrlo nesigurnom
predviđanju rasta. On glavninu proračunskog viška želi uporabiti
za smanjenje poreza, a gotovo polovica poreznog dara ići će na ruku
isključivo najbogatijim Amerikancima. Htio on to ili ne, obvezivat
će ga obećanje koje bi jako moglo poremetiti ravnotežu
makrogospodarske politike koju SAD provodi od početka 90-ih: binom
proračunska stega i kontrolirane kamatne stope. Tom koktelu, koji
je omogućio američki rast i uzrokovao rast u Europi, prijeti George
W. Bush.
Potpredsjednik Al Gore želi osigurati nastavak gospodarske
politike koja je pokazala koliko vrijedi. S više odgovornosti, on
obećava da će proračunski višak namijeniti za isplatu američkog
duga, za prosvjetu, zdravstvo i krpanje mirovinskog sustava. Na tim
poljima, gdje prilike ne odgovaraju američkom bogatstvu, George W.
Bush ne ističe djelomičnu privatizaciju kao rješenje. On skida
krinku centrumaša i pokazuje krinku najkonzervativnije desnice
kada je riječ o pobačaju, nadzoru nad prodajom oružja i okolišu,
obećavajući da će u Vrhovni sud imenovati suce koji dijele
mišljenje njegova tabora. Također je u vanjskoj politici očitovao
sklonost da posluša zavodljive glasove koji zagovaraju zatvaranje
SAD-a (veliki proračun za obranu, bez upletanja vani), što je neka
vrsta ravnodušnosti bogatih prema problemima ostatka svijeta.
George W. Bush bio bi predsjednik Amerike koja je kod kuće okrutnija
prema slabijima, a vani sebičnija", piše u uvodniku lista.