FRANCUSKA-LE MONDE OD 7.11.00.GORE I BUSH

FRANCUSKA LE MONDE 7. XI. 2000. Gore, a ne Bush "Ništa ne bi bilo neispravnije nego dvojicu kandidata u predsjedničkim izborima koji će se održati 7. XI. u Americi prikazivati kao dvojicu odvažnih pripadnika središta s dosta sličnim programima. I ništa ne bi bilo pogrješnije nego vjerovati da odluka američkih birača neće utjecati na Europu. Gospodarski, financijski, vojni, politički i kulturni ugled Amerike je tolik da će odluka o tome tko će u siječnju useliti u Bijelu kuću, biti važna za ostatak svijeta. Reći će se da je pobjednik talac svoje dužnosti i da je ova uvjetovana tolikim neopipljivim parametrima da izborna obećanja nemaju veću važnost. I to je pogrješka. Kandidat je uvijek veći zatočenik svojih izjava nego to može i zamisliti. To vrijedi za američku, kao i za druge demokracije. George Bush, otac, nije ponovno izabran 1991., nakon pobjede nad Irakom, jer nije održao izborno obećanje. Jamčio je da neće povećavati poreze. Morao je to učiniti; izgubio je. A njegov sin, George W. Bush, republikanski kandidat, u središte svog programa postavio je golemo smanjenje poreza, 1.300 milijarda dolara za deset godina, koje se temelji na vrlo nesigurnom predviđanju rasta. On glavninu proračunskog viška želi uporabiti za smanjenje poreza, a gotovo polovica poreznog dara ići će na ruku isključivo najbogatijim Amerikancima. Htio on to ili ne, obvezivat će ga obećanje koje bi jako moglo poremetiti ravnotežu makrogospodarske politike koju SAD provodi od početka 90-ih: binom proračunska stega i kontrolirane kamatne stope. Tom koktelu, koji je omogućio američki rast i uzrokovao rast u Europi, prijeti George W. Bush. Potpredsjednik Al Gore želi osigurati nastavak gospodarske politike koja je pokazala koliko vrijedi. S više odgovornosti, on obećava da će proračunski višak namijeniti za isplatu američkog duga, za prosvjetu, zdravstvo i krpanje mirovinskog sustava. Na tim poljima, gdje prilike ne odgovaraju američkom bogatstvu, George W. Bush ne ističe djelomičnu privatizaciju kao rješenje. On skida krinku centrumaša i pokazuje krinku najkonzervativnije desnice kada je riječ o pobačaju, nadzoru nad prodajom oružja i okolišu, obećavajući da će u Vrhovni sud imenovati suce koji dijele mišljenje njegova tabora. Također je u vanjskoj politici očitovao sklonost da posluša zavodljive glasove koji zagovaraju zatvaranje SAD-a (veliki proračun za obranu, bez upletanja vani), što je neka vrsta ravnodušnosti bogatih prema problemima ostatka svijeta. George W. Bush bio bi predsjednik Amerike koja je kod kuće okrutnija prema slabijima, a vani sebičnija", piše u uvodniku lista.