FRANCUSKA-LIBERATION OD 7.11.00.ČOLOVIĆ O SRBIJI

FRANCUSKA LIBERATION 7. XI. 2000. Srbija u punoj demokraciji "Otjeravši Miloševića, gospoda Koštunica, Đinđić i društvo izveli su lijep pothvat. No uzdržali su se - i još se uvijek uzdržavaju - od bilo kakva zanosa i mahanja ruku. Čini se da se ne žele pričinjati 'velikim ljudima' niti nazivati svoj narod 'velikim narodom'. Svečanost stupanja na dužnost novog državnog poglavara bila je kratka, bez raskoši i trublja. Bez zvonjave zvona i počasnih plotuna. Njegova je prisega više sličila na građansko vjenčanje nego na vjenčanje države s poglavarom. Novi predsjednik nije poljubio zemlju, ikone ni zastavu. Nije održao službeni govor o junacima, o pobjedi i o slavi. Radije se odlučio, obraćajući se prvi put narodu kao predsjednik države, za televizijski intervju uz sudjelovanje gledatelja; njegova 'poruka narodu' izrečena je u odgovorima koje je dao na pitanja voditelja i televizijskih gledatelja. (...) Nikada prije nijedan srpski predsjednik nije tako razgovarao sa svojim sugrađanima. To je jedan od razloga koji nas potiče da vjerujemo da je Srbija napokon krenula putem demokracije i da je to pravac kojim ju žele usmjeriti njezini novi čelnici. 'Samo da potraje!', želimo uzviknuti, poput Napoleonove majke, kada su joj javili da joj je sin postao car. (...) Srpski je narod većinom dobro prihvatio pad Miloševićeva režima. Mnogi su se obradovali i osjetili olakšanje. Slogani poput 'Gotov je!', 'Propao je!', 'Slobo je mrtav!', s veseljem su, gotovo jednodušno prihvaćeni. No mnogima to nije bilo dovoljno. Dakako, oni su značili svršetak jedne osobe, imena, povijesti, ali ne i početak novog razdoblja. Nijedna fotografija još nije zamijenila sliku bivšeg predsjednika od koje je ostao samo okvir. (...) Mnogi se Srbi teško privikavaju na takve prilike. Neki su se, iz vlastite pobude, požurili da obavijest o Miloševićevoj političkoj smrti dopune obaviješću o dolasku novog Mesije, uzvikujući: 'Sloba je mrtav! Živio Voja!' Oni opet žele imati pred sobom i ponad sobom velikog mudraca koji će im iz bijelih dvora otkrivati sve što trebaju znati. (...) Dnevnik 'Politika' koji se sada, pošto je do kraja vjerno služio Miloševiću, želi svidjeti novim čelnicima, objavio je otvoreno pismo jedne čitateljice Predsjedniku. Ona ga opisuje kao velikana čija se 'snaga karaktera naslućuje iza čeličnog, ali iskrenog pogleda, a sigurni pokreti i izjave nose trag tople ljudskosti'. Čitajući to, došlo mi je da viknem: 'Ali što je vama, gospođo?' Jeste li već zaboravili da nam je upravo takav čovjek sisao krv više od deset godina? Nadam se da će se nova vlast u Srbiji moći oduprijeti zavodljivom glasu različitih sirena koje će ih zacijelo poticati da se odluče za 'veliki stil', koliko god to stajalo, u vođenju srpske politike. Prijedlozi u tom smislu već stižu s raznih strana. Vrlo se često čuje da je politika stvar isključivo velikih ljudi, a još češće da će se u upravljanju Srbijom i dalje morati voditi računa o posebnosti njezina naroda čiju veličinu više ne treba dokazivati, jer se na nekim područjima pokazao najuzvišeniji od svih. Nije važno otkud dolazi ta tvrdnja, koju je Miloševićeva propaganda vratila u modu. Ona je poslužila da sram i bijedu u kojoj smo živjeli prikaže kao dostojnu patnju pravednog naroda kojeg je nepravedno kaznio svemoćni neprijatelj. Taj je križni put bio žrtva koju je nametnula Providnost, a srpski ju narod prihvatio za spas čitavog čovječanstva. Rekli su mu da ostatak svijeta, potonuo u poroku, to ne može vidjeti, a još manje shvatiti, ali da će doći dan kada će se osvijestiti i znati ocijeniti njegovu pravu vrijednost", piše Ivan Čolović, pisac i esejist.