FRANCUSKA-LE MONDE OD 4.11.00.OBRANA U EUROPI I U AMERICI

FRANCUSKA LE MONDE 4. XI. 2000. Europljani i Amerikanci pred strateškim ambicijama "Slučajno poklapanje međunarodnog kalendara omogućilo je da usporedimo dva događaja koja idu u istom pravcu: s jedne i s druge strane Atlantika, vojska priprema svoj 'aggiornamento' za buduća desetljeća i obraća se političkim dužnosnicima kako bi ovi, iz godine u godinu, povećali svoja ulaganja. U Sjedinjenim Američkim Državama, iskorištavajući prigodu predsjedničkih izbora, stožeri ističu svoj 'joint vision 2010- 2020', dokument koji bi trebao odrediti budućnost na temelju pouka nedavnih operacija u inozemstvu. U Francuskoj, kao primjeru europske zemlje, iako se u Velikoj Britaniji i u Njemačkoj već dosta o tomu razmišlja, raspra je započela pošto je u parlamentu prihvaćen prijedlog proračuna za 2001., kako bi se utvrdio novi izgled vojske u razdoblju od 2010. do 2015., kroz izbor vojnog programa koji će se izraditi sljedeće godine. To slaganje u vremenu, s obje strane Atlantika, nije slučajno. Za konstruiranje suvremenog oružja sada je potrebno desetljeće prije nego se proizvede i počne se primjenjivati, gdjekad i četrdesetak godina neprekidno. Brojne vojne operacije na Balkanu, u Africi, pa i u Aziji, za očuvanje ili uspostavu mira, zahtijevaju da se iz temelja ponovno ispita sustav obrane. To je izazov s kojim se moraju sučeliti zemlje, napose zemlje NATO-a koje su odlučile da će djelovati zajedno. S druge strane Atlantika, novi će predsjednik odlučiti o pitanju koje su postavili stručnjaci u Pentagonu: treba li ili ne, za vojsku izdvojiti četiri posto BDP-a? G. 1996. taj je prinos iznosio 3,5 posto, a 1999. pao je na 3 posto. S vojnim proračunom koji je danas blizu tristo milijarda dolara, četiri posto BDP-a znači 435 milijarda dolara 2002. i 538 milijarda 2007., ako je vjerovati nagađanjima iz Pentagona. Nije riječ o nevažnoj stvari. Američka vojska kaže da treba 'institucionalizirati' raspoložive svote kako o njima ne bi samovoljno odlučivao Kongres i kako bi, na neki način, bile 'varijabla podešavanja' saveznog proračuna. Riječ je, kažu u stožerima, o sposobnosti američkih postrojba da djeluju i da se propisno opreme kako bi mogle odgovoriti potrebama koje se utvrđuju ovisno o obvezama Washingtona na svjetskim područjima na kojima su ugroženi interesi SAD-a. Želi li se postići posvudašnja sigurnost koja će se sutra moći sučeliti s velikim krizama, govore u obranu pristaše pravila o četiri posto, treba se odvažiti na eksponencijalne troškove. U Francuskoj se raspra tiče drugih zadaća. No i ona ima svoju istinu, i to ne samo u parlamentu. Pitanje je potaknula tvrdnja prema kojoj raskorak između Amerikanaca i Europljana na polju istraživanja, tehnologije i razvitka (RTD) stalno raste. I, što je neobično, u samoj Francuskoj, gdje su izdvajanja ministarstva obrane za RTD trinaest puta manja nego u SAD-u i dvadeset i osam puta manja za samo istraživanje na području tehnologije. U odnosu na 2000., troškovi će u 2001. pasti za 28 posto. U sklopu radova na tzv. prospektivnom tridesetogodišnjem programu (PP 30), vojska planira da operativne i tehnološke mogućnosti uskladi s različitim prijedlozima financiranja. (...) Drugdje u Europi postoje slične težnje. Američka tehnologija nadmoćno vlada i zadaje ton savezničkim zemljama. Tako Međunarodni institut za strateška istraživanja u Londonu, u svom zadnjem godišnjem izvješću, smatra da Europska unija ni izdaleka nije osigurala proračunska sredstva za tehnološke ambicije na području obrane i da troši, uzevši sve zemlje zajedno, tek četvrtinu novca koji SAD namjenjuje za vojna istraživanja. Otkud ta početna smetnja? Europa se više puta očitovala za zajedničke troškove koje bi dijelile države članice. No, dug je put od želje do njezina ostvarenja. S jedne strane, svi zauzvrat žele osigurati plaćen posao i radna mjesta u svojoj vojnoj industriji. To je kvadratura kruga, jer su glavni interesi u igri. S druge, poštovanje mjerila iz Maastrichta ostavlja malo slobode u vođenju proračunske politike pojedine države. To znači da europske vlade prvo moraju smanjiti svoje vojne troškove", piše Jacques Isnard.