PSI - VODIČI SLIJEPIH ILI "OČI KOJE VODE"

piše: Nena Todorić Kajfeš ZAGREB, 5. studenoga (Hina)- Dok bi se većina ljudi složila s uvriježenim mišljenjem da je pas čovjekov najbolji prijatelj, slijepe osobe za tog ljubimca koriste još jedan izraz - "oči koje vode". Radi se o psima vodičima, uglavnom labradorima i zlatnim retriverima, koji slijepim osobama pomažu nadomjestiti ono što im je priroda uskratila - vid.#L# Mira Katalenić, predsjednica je Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet i jedna od 22 slijepe osobe u Hrvatskoj koje koriste psa vodiča. Trogodišnje druženje s psom ona opisuje kao najbolju moguću pomoć koju slijepa osoba može dobiti ako želi povećati svoju samostalnost, olakšati si kretanje u prometu i, uopće, podići kvalitetu života. Pas je također nezamjenjiva pomoć slijepima koji se školuju ili se žele zaposliti, jer je samostalan dolazak na posao jedan od preduvjeta za zapošljavanje. Uzme li se u obzir da u Hrvatskoj ima 5.500 slijepih osoba, brojka od 22 psa vodiča nije velika, pogotovo u usporedbi s Velikom Britanijom, u kojoj trenutno ima 5.000 korisnika pasa vodiča i 14 centara za njihovu obuku. Ipak, odškolovati toliki broj pasa u 10 godina postojanja za Hrvatsku je dobar rezultat jer je obuka pasa vodiča dugotrajan, skup i težak posao. Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča zasad uspijeva obučiti šest do osam pasa godišnje. Ono što Hrvatskoj nedostaje nije entuzijazam, kojeg u udruzi ima u izobilju, već novac za otvaranje pravog Centra za školovanje pasa vodiča, kaže Mira Katalenić. Školovanje samo jednog psa stoji oko 10 tisuća maraka, a za izgradnju primjerenog centra za obuku na već dodijeljenjoj lokaciji na Dotrščini treba prikupiti dva milijuna njemačkih maraka. Udruga očekuje da će novac prikupiti dijelom od domaćih sponzora, nešto veći iznos trebao bi stići od donatora iz inozemstva, a nada se i pomoći građana koje redovito informira o svojem radu kroz različite zabavno-edukativne akcije. Centar za školovanje pasa vodiča specifična je ustanova koja na neko vrijeme mora zamijeniti dom osobama koje žele dobiti psa vodiča. U mjesec dana završne obuke slijepe osobe pod nadzorom trenera provode cijele dane sa svojim psom. Improvizirani centar koji udruga trenutno koristi može istovremeno primiti samo dvije osobe, dok bi u ustanovi koju planiraju izgraditi moglo boraviti desetak osoba. Tim bi se tempom moglo godišnje odškolovati 20 do 25 pasa, čime bi se znatno ubrzao proces dobivanja psa vodiča, na što u Hrvatskoj uvijek čeka po 70-ak osoba. Za njih "oči koje vode" znače savladavanje prepreka na koje svaki dan nailaze. Pas će zaobići sve stupove, parkirane automobile, naći će pješački prijelaz ili autobusno stajalište, upozorit će vlasnika na stepenice i u svakom mu pogledu pomoći da se snađe u gradskom prometu. Iako kod nas ljudi još nisu dovoljno navikli na pse vodiče, pa često ne znaju kako bi reagirali u tramvaju, ambulanti i na drugim javnim mjestima, u udruzi ističu da dosad nisu imali većih problema. Za pojedinačne slučajeve kršenja svojih prava, uglavnom zbog neupućenosti, mogu se obratiti i sudu jer zakon izričito kaže da slijepe osobe imaju pravo na pratnju psa vodiča na svim javnim mjestima i u vozilima javnog prijevoza. Od zemalja bivše Jugoslavije, Hrvatska je, uz Sloveniju, najviše napredovala u razvoju mobiliteta slijepih. Stoga je Hrvatska udruga za školovanja pasa vodiča domaćin međunarodnog skupa koji će se održati u Opatiji od 9. do 12. studenoga. Na skupu će, uz predstavnike udruga slijepih iz zemalja regije, kao predavači sudjelovati stručnjaci iz Norveške, Mađarske, Austrije, Bugarske i Velike Britanije. (Hina) ntk md