YITZHAK RABIN - PET GODINA POSLIJE

Piše Nataša Barac ZAGREB, 3. studenoga (Hina) - Izrael će u subotu obilježiti petu godišnjicu ubojstva tadašnjeg premijera Yitzhaka Rabina - čovjeka koji je obilježio jednu epohu ne samo u svojoj zemlji već i na čitavome Bliskom istoku.#L# Yitzhak Rabin, rođen 1. ožujka 1922. u Jeruzalemu, bio je prvi sabra (Židov rođen u Izraelu) izabran za izraelskog premijera (prvi puta 1974., a drugi puta 1992.), te prvi izraelski premijer koji je ubijen tijekom mandata. Rabin je čitav svoj život posvetio izgradnji svoje domovine, posebice u ključnim trenucima povijesti Izraela. On je između ostaloga, bio zapovjednik glavnog stožera izraelskih oružanih snaga tijekom Šestodnevnog rata 1967., a 1968. nakon 27 godina provedenih u vojsci postao je izraelski veleposlanik u SAD-u. Godine 1984. imenovan je izraelskim ministrom obrane, a nakon šest godina dobio je drugi mandat premijera. Rabin je od izrazitog neprijatelja Palestinske oslobodilačke organizacije postao vojnik mira. On je 1993. u Oslu sudjelovao na pregovorima s PLO-om koji su rezultirali povijesnim Sporazumima iz Osla. Tim je sporazumima PLO po prvi puta priznao pravo Izraela da "postoji u miru i sigurnosti", a Palestinci su tada u Oslu dobili i pravo na samoupravu u određenim djelovima Izraela. Rabin je bio i jedan od arhitekata mirovnih sporazuma s Jordanom (1994.). Za svoj doprinos miru na Bliskom istoku Rabin je 1994. dobio Nobelovu nagradu za mir. Iako tijekom života nije bio osobito obljubljen u javnosti, Yitzhak Rabin je u povijesti postao prvi, i kako se u Izraelu nadaju, posljednji mučenik. Rabinov ubojica bio je fanatični židovski ekstremist Yigal Amir koji se protivio mirovnom procesu. Sama činjenica da je izraelskog premijera ubio jedan Židov potresla je zemlju ali i čitav svijet. Rabinova baština je fenomen čiji su korijeni puno dublji od detalja famoznog sporazuma iz Osla. Rabin je započeo proces pripreme židovskog stanovništva u Izraelu za drugu podjelu Svete zemlje. On taj proces nije pokrenuo iz neke posebne ljubavi prema Arafatu već zbog toga što je počeo razumjevati bol i patnje koje prolaze Palestinci. Rabin s druge strane nije bio spreman popustiti u onom dijelu koji je smatrao izraelskim vitalnim interesima, ali istodobno je oštro uništio opasan mit o "nacionalnom jedinstvu", te stvorio "novi kolektivni identitet". Tri metka koje je Yigal Amir ispucao u Rabina ponovno su u Izraelu pojačala razlike između ljevice i desnice. Danas Izraelci smatraju da je Rabin bio prava osoba za postizanje toliko željenog mira. Novi okret događaja na Bliskom istoku, smatraju Izraelci, u stanovitom je smislu Rabinova zasluga. Naime, novi sporazum o prekidu petotjednog nasilja između Izraelca i Palestinaca, u kojima je poginulo više od 160 osoba, ostvaren je uz indirektnu pomoć ubijenog premijera. Njegova je udovica Leah Rabin prije nekoliko dana uputila pismo izraelskome premijeru Ehudu Baraku, te je, pozivajući se na "Yithzakovo naslijeđe", od Baraka zatražila da se okrene Shimonu Peresu, ministru vanjskih poslova u Rabinovoj vladi. I u trenutku, kada se činilo da se Bliski istok nalazi pred novim općim ratom i kada su šanse za mirnim rješenjem bile vrlo male, Peres je uspio s predsjednikom palestinske samouprave Jaserom Arafatom postići sporazum. Prerano je kazati hoće li taj sporazum saživiti i na terenu, s obzirom da se u povijesti u više navrata pokazalo kako je vrlo nepopularno progonozirati događaje na Bliskom istoku. Yitzhak Rabin svojim je životom, kao i egipatski predsjednik Anvar al-Sadat (kojeg je nakon što je 1979. potpisao mirovni sporazum s Izraelom, 1981. ubio islamski fundamentalist) platio svoju viziju - mir na Bliskom istoku. (Hina) nab sd