RFE 1. XI. CRKVA U HDZ-OVOJ PREDIZBORNOJ KAMPANJI U BOSNI

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 1. XI. 2000. Sarajevo: Katolička crkva u HDZ-ovoj predizbornoj kampanji. Prilog Ivana Lovrenović. Da je nadbiskup sarajevski, kardinal Vinko Puljić sudjelovao u radu skupa u Novom Travniku, i da su uz njega bili starješina bosanskih franjevaca fra Mijo Džolan i visokorangirani sarajevski svećenik Franjo Topić, šef nacionalnog kulturnog društva Napredak - tu činjenicu vođa HDZ-a Ante Jelavić je trijumfalno protumačio kao najvišu potvrdu 'svehrvatskoga legitimiteta' nove parapolitičke kreature, što ju je HDZ izumio za svoje predizborne potrebe. Prisutnost i djelomično sudjelovanje najviših službenika Katoličke crkve u radu takozvanog Hrvatskog narodnog sabora u Novom Travniku izaziva ovih dana burne reakcije, i po tko zna koji put upozorava na opasnu i trajnu konfuziju u pitanjima političke, nacionalne i religijske kompetencije, koja podjednako karakterizira tri najveće vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini. Jelavićeva teza je u politološkom smislu nonsens, ali je u vulgarno-političkom smislu vrlo funkcionalna: još jedanput baciti prašinu u oči biračima, i namaknuti HDZ-u što više hrvatskih glasova. Pojavivši se kao ikone najvišega simboličkoga značenja na tom skupu, koji bi bez njih bio samo jedan od stranačkih sastanaka, Puljić i njegovi kolege pružili su HDZ-u neprocjenjivu uslugu, i u tom smislu Jelavićev trijumfalizam je sasvim osnovan. Pa i sam Puljićev govor u Novom Travniku, iako mu on subjektivno namjenjuje nadstranački i nadpolitički karakter, po fundamentalnoj postavci potpuno je uskladiv s političkim htijenjem HDZ-a. On, naime, kao najvišu željenu vrijednost proklamira i svima stavlja na srce zastarjeli komunitaristički ideal 'narodnoga jedinstva' i 'strategiju, u kojoj nijedan Hrvat neće biti zaobiđen'. Suštinski suprotstavljeno svakom istinskom pluralizmu i profiliranju slobodnoga pojedinca, to kruto etnicističko načelo i jest bilo onaj model djelovanja HDZ-a u proteklih deset godina, koji je donio toliko nesreće Bosni i Hercegovini, a posebno Hrvatima u njoj. To je, naime, baš onaj model samoizolacije, koji po neizbježnost društvene mehanike najveću štetu sasvim zakonito pravi najmalobrojnijemu elementu u višeetničkoj društvenoj zajednici. Neshvaćanje tih društvenih zakona i duboko ukorijenjena fobija od liberalizma i ovaj put je visoke crkvene ljude u Bosni dovela u apsurdnu poziciju: da vlastitim angažmanom podrže one političke snage koje izravno ugrožavaju i njih i njihov narod ? i u vjerničkom i u nacionalnom smislu te riječi. Nakon Jelavićeve najnovije provokacije upućene međunarodnoj zajednici jučer iz Mostara, to bi moralo postati jasno i crkvenim prvacima. Među glasovima hrvatske alternative, koja se odmah kategorično suprotstavila HDZ-ovoj manipulaciji, čuli su se i jasni glasovi pojedinih svećenika, koji se nisu ustručavali ni od oštrih zamjerki na adresu svojih predvodnika. Njihov utjecaj na glasače mnogo je manji od utjecaja koji ima kardinal na čelu crkvenoga establišmenta, pa njihovo oglašavanje ne može proizvesti prevelike političke efekte, ali zato ima neprocjenjivu i nezamjenljivu moralno-intelektualnu vrijednost. Po svemu, hrvatski glasači na skorim izborima opet će biti pred preteškim zahtjevom vremena: da bi politički progledali, oni bi se morali emancipirati ne samo od HDZ-a i njegovoga lošeg desetogodišnjeg nasljeđa, nego i od ovako kontraproduktivnoga političkog djelovanja Crkve. Izgledi da se to dogodi nisu veliki. (RFE)