FRANCUSKA-LE MONDE OD 1.11.00.ENERGETSKO PARTNERSTVO EU-RUSIJA

FRANCUSKA LE MONDE 1. XI. 2000. Energetsko partnerstvo s Rusijom: opasnosti za Europsku uniju "Prije nekoliko dana osnovan je konzorcij koji čine Gazprom, Gaz de France, Wintershall i talijanski SNAM, za izgradnju plinovoda kojim bi se ruski plin dopremao u zapadnu Europu, a kojega se vrijednost procjenjuje na dvije milijarde dolara. Riječ je o prvoj fazi u uspostavi 'energetskog partnerstva' između Europske unije i Rusije, koje zagovara predsjednik Europskog povjerenstva Romano Prodi, uz oduševljenu potporu Njemačke. Plan predviđa dvostruko povećanje kupnje ruskog plina u EU-u, u zamjenu za velika europska ulaganja u ruski energetski sektor. Na prvi pogled, projekt je privlačan: u času kada cijena nafte raste, kada bi Bliski istok mogao ponovno biti bačva baruta, čini se razumno imati različite izvore za opskrbu Europe energentima. No, 'energetsko partnerstvo' s Rusijom nije samo gospodarska odluka čiju opravdanost treba utvrditi. Ono ima goleme političke posljedice. Zato mora biti tema javne raspre, umjesto da se priprema potajno, u birokratskim labirintima Povjerenstva i da ga nameće njemačko-talijanski tandem ne opominjući europske porezne obveznike. Počnimo s gospodarskom stranom. Rusija danas izvozi naftu najviše što može: svako povećanje izvoza ide, uostalom, na štetu unutrašnjeg tržišta koje je već palo na životni minimum. Dakle, divovska ulaganja u energetski sektor nužna su za povećanje kapaciteta proizvodnje i korištenje novih nalazišta. Da bi dao primjer, UES, ruski monopolist u električnoj energiji, trebat će ulaganja u vrijednosti od 70 milijarda dolara da bi održao sadašnji kapacitet proizvodnje. UES također želi biti dio 'energetskog mosta između istoka i zapada', kao što je nedavno izjavio njegov direktor g. Čubajs. (...) Novija i ne tako nova povijest potiče nas na veći oprez kada je riječ o ambicioznim projektima s ruskim tvrtkama: često se dogodi da strani partner izvuče deblji kraj. No još više zabrinjava to što Rusija, dakako, želi da EU plaća ceh za popravak uništene energetske mreže. Ipak, gospodarski razlozi nisu na prvom mjestu: u njezinim očima, energetsko partnerstvo s EU-om donosi veću političku korist koja na vagi teži više od gospodarske. A uvjeti koje je odmah postavila na pregovorima o 'Prodijevu ugovoru', premda još nije u poziciji da nameće svoje uvjete, što će moći tek kada se energetsko partnerstvo ostvari, morali bi uzbuniti Europljane. Naime, ona je tražila da trasa budućeg plinovoda zaobiđe Ukrajinu, što ovo zadnju stavlja pred težak izbor: gospodarsko gušenje ili prepuštanje mreže Gazpromu. (...) To nas dovodi do zadnje točke. Nakon raspada SSSR-a, Moskva je energetsko oružje rabila kako bi susjedne države prisilila na sve veće ograničenje njihova suvereniteta. Rusija je još nedavno postigla da se smijeni šef ukrajinske vojne obavještajne službe koji je bio odveć sklon NATO-u, a zatim i ministar vanjskih poslova Boris Tarasjuk koji je bio odveć privržen Zapadu. Misle li europski čelnici da će Rusija drugačije postupati sa zemljama zapadne Europe kada ove proture glavu u njezin plinski laso? Uostalom, ne moramo čekati. Već danas možemo ustvrditi neobičnu promjenu politike Njemačke, europske zemlje koja najviše ovisi o ruskim isporukama, prema Moskvi. Susret s Putinom u Berlinu u lipnju bio je 'zaokret' u njemačko-ruskim odnosima. Na tom je susretu Njemačka odlučila da će uspostaviti energetsko partnerstvo s Rusijom, da će uložiti milijardu dolara za korištenje naftnog nalazišta offshore na Sjevernom polu i Gazpromu, čiji je dioničar, odobriti zajam od sedamsto milijuna dolara. Jednom riječju, u svim važnijim pitanjima Nijemci su zadnjih mjeseci branili ruska stajališta. Dok je Berlin spočetka bio vrlo kritičan prema ratu u Čečeniji i ruskom ponašanju u kosovskoj krizi, njemačka je diplomacija, kako se čini, brzo zaboravila čečenski problem i svrstala se uz Moskvu što se tiče jugoslavenskog pitanja. BND (njemačka služba za vanjsko obavješćivanje) poslala je čak službeno izaslanstvo u Čečeniju. Schroeder je uvjerljivo upozorio na pogibelj od 'utrke u naoružanju' u povodu američkog programa proturaketne obrane. Kada je Putin u lipnju predložio da Rusija u suradnji s NATO-om i EU-om izgradi proturaketni obrambeni sustav od Atlantika do Urala, on je pozitivno reagirao. Za kratkog posjeta Moskvi 26. IX., kancelar je izrazio želju da Njemačka bude most između Moskve i Zapada, napose da posreduje u korist suradnje između Rusije i Europske unije. 'Moramo Rusiju uključiti u Europu na svim područjima, kako gospodarskom i političkom, tako i na području sigurnosti i obrane', izjavio je. Rusija ubuduće 'može računati na Njemačku'. To je velika teškoća za EU. Treba li se energetska ovisnost Njemačke o Rusiji prometnuti u pokoravanje drugih europskih država samo zbog europske integracije? Vijeće Europe odbilo je isključiti Rusiju i razmišlja o tome da joj vrati pravo glasa, premda se nasilje u Čečeniji pojačava. Neće li se zapadna Europa pretvoriti u rusko 'susjedstvo', ne bude li oprezna? Bilo bi dobro da se naši čelnici ne ograniče na razgovor o tehničkim stranama energetskog partnerstva s Rusijom, već da prosude njegove političke posljedice i da pokrenu otvorenu raspru o odluci koja zadire u neovisnost Europe", piše Francoise Thom, predavač suvremene povijesti na sveučilištu Pariz IV.