200 GODINA BIJELE KUĆE

Piše: Sanja Pucak ZAGREB, 1. studenoga (Hina) - Prije točno 200 godina primila je prve stanare - drugog američkog predsjednika Johna Adamsa i njegovu suprugu Abigail, prije točno stotinu godina dobila je, zahvaljujući jednom od njegovih nasljednika Theodoreu Roosveltu, naziv koji nosi i danas - "Bijela kuća".#L# Građevina, koja danas u svijetu slovi za simbol demokracije i koja je udomila i ugostila u svojoj povijesti mnoge značajne političke figure, a posljednjih godina vjerojatno i sve najmoćnije, 1. studenoga slavi dvjesto godina postojanja. Povijesničari kažu da značaj Bijele kuće nije samo u njezinoj arhitekturi, nego i u događajima koji su se u njoj zbili poput potpisivanja sporazuma o ograničavanju nuklearnog oružja između Rusije i Sjedinjenih Država u 1987. godini. Rezidencija američkog predsjednika, smještena u srcu Washingtona, danas ima 132 sobe na šest etaža u kojima ljudi žive, rade i primaju posjetioce. I 'običnim Amerikancima' Bijela je kuća otvorena na razgledanje, pa kroz nju prosječno prođe šest tisuća ljudi dnevno. Gradnja Bijele kuće, izrađene po uzoru na irske ladanjske kuće, trajala je deset godina, a prva projektna rješenja nisu se pokazala najsretnijima, pa je već njezin drugi stanar Thomas Jefferson morao graditi novi krov jer je prethodni zbog težine izazvao pukotine na zidovima kroz koje je kišilo po stanarima. U zidove Bijele kuće, kažu Bračani, utkan je i brački kamen. Obiteljskom predajom na tom jadranskom otoku prenosi se da je kamen za Bijelu kuću prije 200-tinjak godina u blokovima odvožen u Italiju gdje je obrađen, a od tamo u Ameriku, kaže savjetnik u srednjoj školi klesarstva u Pućišćima Zdravko Matijašić i dodaje da se danas nastoji ući u trag ugovorima koji bi to potkrijepili, kao i pokazali o kolikoj je točno količini kamena bilo riječi. U to vrijeme, uz uzgoj vinove loze, na Braču je upravo kamenarstvo bila najjača grana. Utvrđivanju bračkog 'udjela' u strukturi Bijele kuće pomoglo bi i kad bi netko od stručnjaka mogao na licu mjesta proučiti kamen od kog je građena rezidencija američkog predsjednika. U svojoj povijesti Bijela je kuća pretrpjela mnogo od toga da su ju britanske snage u 1814. spalile gotovo do temelja pa sve do velikog preuređenja 50-ih godina ovog stoljeća kad su zadržani samo vanjski zidovi, a čitava unutrašnjost demontirana i iskopane dvije nove podzemne razine. Zapadno krilo kuće, u kojem je i Ovalni ured, dograđen je početkom stoljeća u vrijeme Theodorea Roosevelta. Život u Bijeloj kući odvija se kao u kakvoj palači, uz vrhunsku uslugu i organizaciju, koju financiraju američki porezni obveznici, ali stanari ipak plaćaju svoje račune poput 'špeceraja', kemijskog čišćenja, pasti za zube i sapuna. Uz pet stalno zaposlenih kuhara kuhinja Bijele kuće može osigurati večeru za do 140 uzvanika i zakuske za više od tisuću ljudi. Za zabavu stanara i njihovih gostiju tu su i bazen, staza za trčanje, kuglana i kino dvorana. Dok su ju neki stanari poput Harrija Trumana doživljavali kao luksuzni zatvor u kojem nema privatnosti, Clinton je o Bijeloj kući nedavno kazao: "Obožavam to mjesto". U posljednjih dvjesto godina mijenjala se i neposredna okolina Bijele kuće. Dok je u vrijeme njezine gradnje bila na otvorenu prostoru kako bi američki predsjednik bio dostupan svim svojim građanima, danas je opasana visokom ogradom od kovanog željeza, a područje zabrane kretanja sve je šire oko nje. Dvjesto godina Bijele kuće bit će obilježeno prikazom povijesnog useljavanja obitelji Adams u Bijelu kuću. (Hina) ps nz