FRANCUSKA-LE MONDE OD 28.10.00.EUROPSKA UNIJA

FRANCUSKA LE MONDE 28. X. 2000. Europa dobiva ministra vanjskih poslova? "Javier Solana nije daleko od mišljenja da je njegovo sudjelovanje na pregovorima u Šarm el-Šeiku bilo ako ne najveći uspjeh, ono barem njegova potvrda. Prvi put je visoki predstavnik petnaestorice za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (PESC) nazočio za stolom 'velikih'. Nitko nije mislio da se njegov utjecaj na Jasera Arafata i Ehuda Baraka može mjeriti s utjecajem Billa Clintona, ali on je napokon bio tu, u ulozi diplomata, a ne samo predstavnika. Skupa s njim, europska je vanjska politika na neki način dobila međunarodno priznanje. Jacques Chirac je na nedavnom susretu na vrhu u Biarritzu davao poticaj Javieru Solani, jer nakon jednogodišnjeg mandata rezultati govore njemu u prilog, premda su mišljenja o njemu oprečna. To više što, osim samog čovjeka, skrivena prepirka oko mjesta visokog povjerenika zaklanja bitniju raspru o ravnoteži ovlasti između europskih ustanova. Jer, potvrditi položaj i utjecaj Javiera Solane znači ojačati ulogu vlada na štetu bruxelleskog Povjerenstva. Da bi se oslikalo djelovanje bivšeg španjolskog ministra vanjskih poslova i bivšeg glavnog tajnika NATO-a, dovoljan je jednostavan poučak: stil je čovjek, a čovjek daje oblik ustanovi 'gospodina PESC-a'. Srdačan i dražestan, Javier Solana je nametnuo svoju 'abrazo' diplomaciju (zagrljaja) u putovanjima koja su ga za dvanaest mjeseci dovela u četrdeset zemalja. Sugovornici hvale njegov dar pomirbe, ali se gdjekad pitaju: ne preteže li zapravo forma? Njegovi protivnici se ljute zbog diplomatske borbenosti zahvaljujući kojoj trčkara iz prijestolnice u prijestolnicu, gdje veselo kruži uobičajenim diplomatskim kanalima. Prošlost Javiera Solane u NATO-u daje sigurnost Amerikancima u kritičnom času kada PESC mora pronaći 'modus vivendi' sa Sjevernoatlantskim savezom. Ona mu je također dala iskustvo u bavljenju međunarodnim pitanjima na razini predsjednika država i vlada. No, premda je adresar s uglednim imenima koristan, ne oslobađa od obveze praćenja tema. Od gdjekad nezahvalnih dužnosti glavnog tajnika Vijeća koji, prema poslovniku, mora 'pomagati' ministrima, Javier Solana više voli dužnost junaka na međunarodnoj pozornici. Kako je službeno jedno i drugo, to zapravo znači da ulogu pokretača Vijeća preuzima njegov pomoćnik Pierre de Boissieu. Javier Solana je barem u početku trebao dati lik i ime, ukratko prepoznatljiv oblik europskoj diplomaciji, i ta je zadaća ispunjena. Preostalo, tj. 'zajedničke strategije' koje bi trebale osnažiti zajedničku politiku, još su u začetku, kao i stjecanje ugleda PESC-a koji je još uglavnom formalne naravi. Henry Kissinger koji se žalio da ne zna na koji telefonski broj da nazove Europu, može dobiti samo djelomičan odgovor: brojevi ministara vanjskih poslova Unije još uvijek su neizbježni. No Javier Solana s pravom odgovara da u slučaju teške međunarode krize, primjerice na Bliskom istoku, vjerodostojnost Europe bolje zastupa visoki predstavnik nego jedan od petnaestorice ministara, napose ako Unijom predsjeda 'malena' država. Vlade se na to ljute. Dotični dobroćudno primjećuje da on uglavnom uživa veliku potporu šefova država i vlada, premda mora računati sa zabrinutim korporativističkim reakcijama ministara vanjskih poslova. Francuska je u tom smislu u neobičnom položaju: premda je 'gospodin PESC' stvoren uglavnom na njezin poticaj, mišljenja o Javieru Solani su oprečna: 'To je preuranjena smicalica, kažu u Quai d'Orsayju, njegova se uloga trebala ograničiti na obranu i na Balkan; uzaludno je i pogibeljno 'europeizirati' vanjsku politiku Unije'. Naprotiv, u Elizejskoj palači ocjena je pozitivna: 'Svjedoci smo jačanja ovlasti visokog predstavnika. Razumljivo je da nakon godinu dana treba preispitati njegovu ulogu. Ubuduće treba proširiti njegovu djelatnost, barem kada Europska unija bude imala zajedničko stajalište', kaže Predsjednikov savjetnik. Uz pokroviteljstvo uglavnom 'velikih' zemalja Unije, kakva može biti budućnost visokog predstavnika? Romano Prodi, predsjednik bruxelleske izvršne vlasti, nedavno je predložio da dužnost visokog predstavnika bude 'sastavni dio' Europskog povjerenstva. Prijedlog je izazvao slijeganje ramenima u mnogim prijestolnicama i srdite reakcije u okružju g. Solane: 'Možemo li zamisliti da zemlje poput Francuske, Njemačke i Velike Britanije odustanu od svoje odgovornosti u rješavanju vojne krize kako bi ga povjerile Romanu Prodiju!' Dakle, postavlja se bitno pitanje: je li Javier Solana (i njegovi nasljednici) pozvan da postane punopravni predstavnik europske diplomacije, što bi zahtijevalo znatno ograničenje suvereniteta država članica? Bi li u tom slučaju bio u Vijeću ili u Povjerenstvu? Odgovoriti na to pitanje znači jasno se odlučiti za stanoviti obrazac u izgradnji Europe. Hoće li tada petnaestorica, razboriti prema samima sebi, pristati na samo jedno europsko mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a? Hoće li pristati na zatvaranje dobrog dijela od tisuću i pol diplomatskih ureda diljem svijeta, čije bi zadaće, u mnogim slučajevima, moglo preuzeti 'veleposlanstvo Europske unije'? Prilike očito još nisu sazrele za takav kopernikanski prevrat", piše Laurent Zecchini.