NJ 26.X:-SZ-BALKAN

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 26. X. 2000. Debalkanizacija Balkana "Povijesna su se rukovanja događala ovog 25. listopada u makedonskom glavnom gradu Skopju. Novi predsjednik Jugoslavije Vojislav Koštunica došao je na sastanak šefova država i predstavnika vlada za jugoistočnu Europu onih susjednih zemalja koje su bile patnici beogradske ratne politike. Susret je uprizoren kao neka vrsta svečanosti povratka izgubljenog sina. I uistinu je susret 25. listopada i današnji prijam Jugoslavije u Stabilizacijski sporazum za jugoistočnu Europu označio početak novog računanja vremena na Balkanu. Devedesete godine, bilo je to desetljeće sukoba i kriza, koje je od regije uzelo strašan danak: više od 250 tisuća mrtvih u četiri rata, milijuni prognanih, goleme gospodarske štete i društveno opustošenje. No sada zapisujemo nultu godinu. Sa Slobodanom Miloševićem s političke je pozornice otjeran veliki smutljivac. Svršetak olovnog doba probudio je velike nade na svim stranama: Srbi se nadaju pomoći, inozemstvo se nada stabilnosti i prosperitetu regije. No trijezno promatrano, osvit novog doba preopterećen je euforijskim očekivanjima. Ako nade ne budu do kraja iznevjerene i ako se propuste realne prilike, jedno mora biti jasno: nije dovoljno znati i formulirati što jedni od drugih očekuju. Što više, treba jasno dati do znanja što se realno može očekivati. Bitno pitanje dakle glasi: gdje su mogućnosti i granice međunarodne zajednice, osobito Europe i što regija mora učiniti sama? Čarobna riječ na svim stranama glasi 'integracija'. Balkanske države jednoglasno teže u Europsku uniju a bogati Europljani siromašnoj su braći s jugoistoka već i pokazali put do nje. Taj put vodi preko Stabilizacijskog sporazuma za Balkan koji bi po uzoru na stari Marshallov plan trebao unaprijediti demokraciju i tržišno gospodarstvo. Stabilnost je Zapadu vrijedna pomoći teške na milijarde a to jamačno nije samo milosrdan dar, nego slijedi i zapadne interese. Jer je prethodni program anti-integracije, dakle odvajanje regije od europskog razvitka, izazvao velike političke i materijalne troškove - primjerice samo u Njemačkoj oko 20 milijarda maraka za zbrinjavanje ratnih izbjeglica. Svakako su iskustva prvih 15 mjeseci Stabilizacijskog sporazuma pokazala dvije stvari: prvo, Zapad je davao obećanja koja nije održao. Troma bruxelleska birokracija s jedne strane kao i sitničarenje s druge strane, uvijek su uzrokovali propast bombastičnih planova zbog nedostatka novca ili iznenadnog nedostatka zanimanja. To je među primateljima dovodilo do razočaranja. Drugo, postalo je jasno da u regiji Balkana vlada posve pretjerano očekivanje. Nije dovoljno odbaciti mačeve. Treba i upotrijebiti plug. Željena je integracija za države jugoistočne Europe dakle povezana s nizom uvjeta. Na posljetku treba obaviti ništa manje doli debalkanizaciju Balkana. U kroničnoj svađi raspadnuta regija mora sada smoći snagu za kooperaciju. To ipak zahtijeva daleko više od svih izjava dobre volje za okruglim stolovima za kojima se raspodjeljuje novac za obnovu. Za sada razgovori o kooperaciji nisu još puno više od regionalnog refleksa na želje Zapada. Politička svakodnevica je naprotiv još uvijek paralizirana nasljednim teretima. Još treba riješiti dvojbu Bosne gdje tri naroda unatoč međunarodnom sporazumu ne žele tvoriti jednu državu. Otvoreno je i pitanje rješenja budućnosti Kosova koje po mišljenju Albanaca može biti samo njihova neovisnost. Osim toga, samo nebo zna hoće li Crna Gora ostati u Jugoslaviji i hoće li albanska manjina htjeti ostati sa slavenskim Makedoncima. Bez međunarodne oružane sile od ukupno 60 tisuća vojnika, mir u regiji ubrzo bi nestao. Mirovne će postrojbe dakle morati ostati još dugo. Osim toga gotovo nigdje na Balkanu se ne može demokracija uistinu učvrstiti i prevladati istočno plansko gospodarstvo. Oni koji u takvim okolnostima očekuju brze promjene su zanesenjaci. Oni koji ih obećavaju bit će krivi za propast projekta izgradnje. Integracija jugoistočne Europe u zajednicu koju Zapad obilježava blagostanjem i vrijednostima, beskrajno je ustrajan i vremenski nesaglediv proces. U nultoj godini regija je na nultoj točki. Dakako, sada će s osvitom novoga doba krenuti na bolje - ali zacijelo ne u sažetom nego usporenom vremenu" - piše komentator lista Peter Muench.