RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA BR. 43 OD 26.10.00.PUTIN U FRANCUSKOJ

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA Br. 43/26. X. 2000. Pariz nije svečanost "Zašto je ovaj susret uopće potreban Europi? Samo zato što Rusija želi biti ravnopravan član Europske unije koja želi izbliza, na zajedničkom 'sudu' promotriti kandidata? Je li Europa doista tako politički jedinstvena da svoju strategiju može odrediti kao cjelinu? Nedavni je neslužbeni susret europskih čelnika u Biarritzu pokazao da nije tako. Ipak je 'utakmica između europske izborne momčadi i jakog ruskog kluba', kako se podsmjehuju domaća glasila, ne samo opravdan, već i nužan: 'Putin na dugi rok', piše utjecajni list 'Le Monde', a 'bez Rusije u sadašnjim uvjetima nema punopravne Europe'. Putin će već drugog dana svog posjeta morati odigrati drugu 'utakmicu'. Susret na vrhu 'Europa-Rusija' lako će prijeći u dvostrani susret koji se naziva službeni posjet predsjednika Putina Francuskoj. Puno je toga napisano o pomalo zategnutim odnosima između Francuske i Rusije - kako god bilo, oni su Putinovim dolaskom na vlast hladniji nego s drugim europskim zemljama. Takvom je mišljenju o dvostranim odnosima dosta pridonio poznati izgred na susretu na vrhu u Okinavi, gdje nije došlo do susreta između Putina i Chiraca, već su se dvojica vođa samo hladno rukovali; i neumjesna priča s uhićenjem ruskog jedrenjaka u Brestu, blokiranje bankovnih računa koje je onemogućilo rad službenih ruskih predstavništva u Francuskoj te razne druge zgode koje su kadšto bile sasvim nezanimljive, ali su privukle pozornost. No bilo bi odveć naivno u njima tražiti razloge spomenute zategnutosti. Čini se da uobičajena analiza sadašnjih rusko-francuskih odnosa uopće ne vodi računa o unutrašnjopolitičkim problemima same Francuske ni o tradicionalnim osobitostima francuskog društva. Sama činjenica da državu predvodi jak političar koji zastupa desnu oporbu, a parlament, a time i vlada, jesu u rukama lijeve koalicije, stvara teškoće na vanjskopolitičkom području koje su svima jasne. Dodajmo da ni sama koalicija na vlasti nije jedinstvena i da se u njoj nazire rascjep. O tomu svjedoče prilične kadrovske promjene u vladi koje je potaknula demonstrativna ostavka ministra unutarnjih poslova Chevenementa. Uostalom, razlog ostavke također je zanimljiv za nas: Chevenement je bio za primjenu oštrih, pa i nasilnih mjera protiv korzičkog separatizma, dok premijer, vodeći računa o Predsjednikovu stajalištu, polaže nadu samo u mirne metode i u pregovaranje. Zar itko može pomisliti da ta načelna razlika koja se tiče gorućeg unutrašnjopolitičkog pitanja ne utječe na odnos prema sukobu koji mu je u biti sličan, a događa se u našoj zemlji pred očima svijeta? Povrh toga, i to se često zaboravlja, u Francuskoj neobično jak utjecaj na sve oblike politike imaju takozvani lijevi intelektualci koji imaju gotovo potpun pristup vodećim glasilima, preko kojih oblikuju javno mišljenje. U nas se polagano događa slično, ali tko se od naših dužnosnika na vlasti obazire na njih? Neka samo pokušaju ne obazirati se na njih u Francuskoj! Teško da u nekoj drugoj zemlji javno mišljenje tako pretjerano reagira, primjerice na čečenski rat, kao u Francuskoj. Ton daju popularni i nepomirljivi publicisti, filozofi i esejisti Andre Glucksman, Henri-Bernard Levy, lijevi zastupnici Noel Mamere ('zeleni') i skupina socijalističkih zastupnika, najpoznatiji kulturni djelatnici. I sada oni pozivaju da se Putinu organizira prikladan doček. 30. X. navečer na uobičajenom mjestu za takve javne nastupe, ispred središta Pompidou, okupit će se oni koji su u proglasu objavljenom prošlog tjedna odlučili podsjetiti ruskog predsjednika: 'Gospodine Putin, zločini protiv čovječnosti ne zastarijevaju'. Dakako, riječ je opet o napaćenoj Čečeniji. (...) Francuski se tisak također počeo pripremati za dvije 'utakmice' točno određujući lik sadašnje ruske vlasti. Taj se lik oblikuje i izvan 'utakmica', ali se sada osobito ističe. 'Reforme su zaboravljene, vojska je zaglibila u Čečeniji, aferaši spletkare...' Tako poznati komentator Silvain Pasquier započinje napis 'Putin u vrijeme izbora' u uglednom tjedniku 'L'Express'. Ton je zadan - početak određuje ono što će se događati poslije. Autor sa žaljenjem tvrdi da, bez obzira na tragične nesreće i niz najnovijih neuspjeha, stanovnici Rusije još uvijek polažu nadu u Putina. Zašto, pita se autor, kada gospodarski oporavak zemlje ima 'kratkotrajna obilježja'. Upravo takvo viđenje ruske sadašnjosti i budućnosti preteže u francuskom tisku i znatno određuje stajalište službenih krugova. K tome, raste zabrinutost zbog sve očitijih grubih i nespretnih pokušaja da se informacijski prostor stavi pod nadzor države. Putin će morati pobiti ove ustaljene stereotipe, i to ne općenitim obećanjima i neuvjerljivim frazama", piše Arkadij Vaksberg.