RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 25.10.00.RADOVAN KARADŽIĆ

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 25. X. 2000. Radovan Karadžić daje do znanja da je živ "Danas, kada Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju nastoji da nova vlast u Beogradu izruči bivšeg jugoslavenskog vođu Slobodana Miloševića, kao da se zaboravlja na sudbinu druge osobe koju bi ICTY htio vidjeti u svojoj sudnici. Riječ je o Radovanu Karadžiću, vođi bosanskih Srba u razdoblju od 1992. do 1996., kada je u toj bivšoj jugoslavenskoj republici trajao žestok međunacionalni sukob. Karadžića su optužili za zločine nad Muslimanima. Premda je većina stručnjaka i danas uvjerena da se u Bosni dogodio građanski rat i da vođe bosanskih Hrvata i Muslimana, kao i drugi jugoslavenski čelnici, nisu manje krivi za izazivanje sukoba od Karadžića. Uskoro nakon potpisivanja Daytonskih mirovnih sporazuma u studenom 1995., Sjedinjene Države pomažu da se Karadžić udalji s dužnosti predsjednika bosanskih Srba. Na vlast u republici srpskoj dolaze njihovi štićenici, a Karadžić odlazi u ilegalu. Sve ove godine ICTY traži njegovo izručenje, no NATO-ovi mirotvorci u Bosni koji pažljivo motre Karadžićevo kretanje i mjesta njegova boravka, do sada se nisu odlučili da ga uhite. Glavni je razlog što ga dobro čuvaju, pa bi mirotvorci mogli imati velike gubitke. Činilo se da je Karadžić uglavnom zaokupljen brižljivim skrivanjem. Uglavnom u brdima i šumama na području republike srpske, odakle ponekad odlazi u Beograd, gdje se susreće s prijateljima, ili u Crnu Goru, gdje mu u jednom selu živi mati. Često je posjećivao i 'vojnu prijestolnicu' republike srpske Pale, gdje mu je ostala žena Ljiljana, kćer s obitelji i tri unuka. Istodobno, kao što se pokazalo, on sve ove godine prati događaje u Bosni i u Jugoslaviji. Dobro obaviješteni list 'Slobodna Bosna' objavio je Karadžićevu poslanicu iz kolovoza koju je uputio čelnicima Srpske demokratske stranke koju je osnovao početkom 90- ih, u kojoj iznosi niz preporuka za njezin daljnji rad i razmišljanja o prilikama na Balkanu. Poslanica se može promatrati gotovo kao njegova politička oporuka, premda Karadžić tvrdi da još nije došlo vrijeme za pisanje uspomena. Napose su zanimljiva Karadžićeva razmišljanja o potrebi osnivanja nestranačke udruge 'Srpski Gandhi' koja bi nenasilnim putem, uglavnom slanjem brojnih pisama čelnicima vodećih svjetskih država, pozivala na očuvanje mira u Bosni i Hercegovini na temelju Daytona, na borbu protiv unitarizacije Bosne i oduzimanja državnih značajki republici srpskoj. Prema Karadžićevu mišljenju, bio bi to 'pravi potez'. Zapad će uskoro, smatra, morati riješiti probleme na tom području, i on će to i učiniti, ne vodeći računa o svačijim interesima. Zapad bi, misli Karadžić, pri tome vrlo rado ograničio srpske interese. Upravo je u tome, kako se god to činilo besmisleno, prilika za Srbe. Ako je ne iskoriste, onda se ne mogu zvati narodom, drži Karadžić. Karadžić je bio siguran da će na izborima u Jugoslaviji pobijediti Slobodan Milošević. U svezi s time piše: 'Znam za njegove mane, bolje rečeno znam što smo sve od njega očekivali. Dobili smo puno, ali smo puno i izgubili. Vjerujem da je mogao učiniti više, ali je mislio da ne smije izlagati pogibli sudbinu Srbije, bez koje bi bosanski Srbi propali. No što god mu predbacivali, on je ipak državnik u usporedbi sa svojim protivnicima koji su neodgovorne budale koje ne znaju što je država i što narod bez države. Iznimka je samo Koštunica, no on nije vrijedan toga da priželjkujemo Miloševićev pad. A takav pad u ovim uvjetima konačnog obračuna, bio bi pad svih Srba'. Pri tome Karadžić sumnja da se Rusija i Zapad mogu dogovoriti o 'sudbini Srba', budući da to ne rješava njihove međusobne probleme. On misli da će se uskoro izgraditi 'nova Jugoslavija' u koju će ući svi problematični narodi koji bi pazili jedan na drugog, a Zapad bi nastavio svoj put na istok. Srbija je zemlja koja ima najveće izglede u Europi, pa se Zapad žuri da tu učvrsti položaj svojih marioneta koje će okupiti 'južne divljake', ponovno na štetu Srba. Amerikancima i zapadnim posrednicima u rješavanju sukoba u Bosni ne sviđa se odveć što je Karadžić uoči pete obljetnice Daytona još uvijek duhovni učitelj dijela čelnika bosanskih Srba, potičući ih svakojako da se odupru Zapadu u svezi s promjenom mirovnih sporazuma o BiH-u, čiji je glavni cilj dokinuće državne tvorevine republike srpske. To više što će se u prvoj polovici studenog u Bosni održati izbori za glavne strukture (parlamenti, predsjednik republike srpske), nakon kojih, kako predviđaju čelnici međunarodnih organizacija, na vlast u BiH-u trebaju doći domaći čelnici koji su im odani i kojima bi se postupno mogla predavati vlast bez straha da će se država raspasti. U takvim prilikama Karadžićeva sudbina uznemirava zapadne predstavnike koji na svim razinama govore kako ga treba uhvatiti i predati haaškom sudu, pa i kao 'glavnog svjedoka u suđenju Miloševiću'. Ne isključuje se mogućnost da će SAD i zapovjedništvo snaga za stabilizaciju u Bosni ipak odlučiti da uskoro uhite Karadžića i tako odjednom 'ubiju dvije muhe' - povećaju izglede demokratskog kandidata na izborima za američkog predsjednika i oslabe položaj srpskih radikala uoči izbora u Bosni. Govori se da je i Karadžić na pravcu sličnih razmišljanja Zapada. Ima li dostojan odgovor? Karadžićevo okružje spominje mogućnost ilegalnog odlaska iz Bosne", piše Grigorij Danjin.