US-YU-BA-HR-ZLOČINI-Organizacije/savezi-Politika VOA 25. X. TISAK II GLAS AMERIKE - VOA25. X. 2000.Pregled tiskaAmerički tisak i dalje se bavi nedavnim promjenama u Srbiji. Glavne teme koje su dominirale komentarima prošlih dana su
pitanje odgovornosti Srba u proteklim ratovima u bivšoj Jugoslaviji i pitanje daljeg angažiranja američkih snaga na Balkanu. Slijedi pregled tri komentara objavljena u vodećim američkim listovima.U svom komentaru listu 'New York Times', Peter Maas konstatira da mnogi Srbi i nakon Miloševića još uvijek gaje nestvarnu sliku o svojoj političkoj realnosti. 'Srbi', smatra Maas, ne pokazuju spremnost da prihvate krivicu za zločine počinjene na Balkanu tijekom proteklog desetljeća. Većina zahtjeva da se Miloševiću sudi odnose se na korupciju golemih razmjera za koju se vjeruje da su odgovorni on, njegova obitelj i skupina bliskih suradnika, dok je vrlo malo zahtjeva da mu se sudi za ratne zločine koje su počinile postrojbe pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Suđenje za ratne zločine odnosilo bi se ne samo na Miloševića i vojnike na prvim crtama bojišnice u Bosni, na Kosovu i u Hrvatskoj, već i na obične ljude u Srbiji koji su podupirali te ratove, smatra Peter Maas. Za sada, većina Srba i dalje želi vjerovati da su, kao što su
GLAS AMERIKE - VOA
25. X. 2000.
Pregled tiska
Američki tisak i dalje se bavi nedavnim promjenama u Srbiji. Glavne
teme koje su dominirale komentarima prošlih dana su pitanje
odgovornosti Srba u proteklim ratovima u bivšoj Jugoslaviji i
pitanje daljeg angažiranja američkih snaga na Balkanu. Slijedi
pregled tri komentara objavljena u vodećim američkim listovima.
U svom komentaru listu 'New York Times', Peter Maas konstatira da
mnogi Srbi i nakon Miloševića još uvijek gaje nestvarnu sliku o
svojoj političkoj realnosti. 'Srbi', smatra Maas, ne pokazuju
spremnost da prihvate krivicu za zločine počinjene na Balkanu
tijekom proteklog desetljeća. Većina zahtjeva da se Miloševiću
sudi odnose se na korupciju golemih razmjera za koju se vjeruje da
su odgovorni on, njegova obitelj i skupina bliskih suradnika, dok
je vrlo malo zahtjeva da mu se sudi za ratne zločine koje su počinile
postrojbe pod njegovim izravnim ili neizravnim nadzorom. Suđenje
za ratne zločine odnosilo bi se ne samo na Miloševića i vojnike na
prvim crtama bojišnice u Bosni, na Kosovu i u Hrvatskoj, već i na
obične ljude u Srbiji koji su podupirali te ratove, smatra Peter
Maas. Za sada, većina Srba i dalje želi vjerovati da su, kao što su
im Miloševićevi mediji stalno govorili, njihovi ratovi bili
obrambeni i da su većinu zlodjela počinile druge strane. 'U nekoj
skoroj budućnosti, Srbi će se morati sučeliti s onim što je
počinjeno u njihovo ime i morat će prihvatiti svoj dio krivnje, piše
komentator lista 'New York Times' i nastavlja: 'Iako gospodin
Koštunica nije političar koji bi poveo Jugoslaviju u još jedan rat,
ne izgleda ni odlučan da Srbe u skorije vrijeme povede u
procjenjivanje ranijih ratova. Ukoliko se može procijeniti po
povijesti, do sučeljavanja Srbije s istinom neće doći još nekoliko
godina. Kao i druge zemlje koje se moraju pokajati za počinjene
grijehe, i Srbija najvjerojatnije neće mnogo žuriti', zaključuje
Peter Maas u svom komentaru lista 'New York Times'.
Stanley Weiss, komentator 'Washington Posta', drži da pad
Slobodana Miloševića ne bi trebalo biti razlogom da Kongres završi
američki vojni angažman u toj regiji. Naprotiv, ističe on, američke
snage bi trebale ostati kako bi se osiguralo Balkanu da postane
produktivni dio nepodijeljene Evrope. Stanley Weiss smatra da bi
trebalo učiti na vlastitim pogreškama i podsjeća da je nakon II.
svjetskog rata Amerika prebrzo povukla svoju vojsku iz središnje
Europe, osudivši time pola kontinenta na 45 godina života pod
diktaturama. 'Stabilnost regije je nužna za dobrobit cijele
Europe, pa prema tome i Sjedinjenih Država' smatra komentator
dnevnika i nastavlja: 'Taj cilj se ne može postići stavljanjem
čitave regije u karantenu, već integracijom balkanskih država u
europske institucije. Nakon proteklih godina krvoprolića na
Balkanu, mora doći do ideje da je strategija integracije, a ne
strategija izlaska, jedini način da se riješi pitanje Balkana i
središnje Evrope. Prošlih pola stoljeća, i republikanci i
demokrati su držali osnovnu postavku da sigurnost Amerike ovisi o
mirnoj i demokratskoj Europe. Tijekom čitavog 'hladnog rata',
Sjedinjene Države su stacionirale stotine tisuća vojnika u
zapadnoj Europi da bi branili te principe. Nije li vrijedno držati
puno manji broj tih snaga u Bosni i Kosovu kako bi se taj posao do
kraja obavio', zaključuje u svom komentaru lista 'Washington Post'
Stanley Weiss.
U dnevniku 'Washington Post', objavljen je i komentar Nataše Kandić
pod naslovom: 'Naš neobavljeni posao u Srbiji'. Nataša Kandić
ističe da je prioritet Srbije međunarodna integracija, a da
integracije ne može biti bez suradnje s OESS-om i tijelima
Ujedinjenih naroda, od kojih je jedno i sud za ratne zločine u
Haagu. 'Zapadne vlade koje nam sada čestitaju i slave nas kao
pobjednike, uskoro neće imati razumijevanja za našu osjetljivost u
pitanjima zločina koje su počinile srpske policijske snage,
jugoslavenska vojska, paravojne skupine i obični kriminalci',
ističe ona i nastavlja: 'Moramo prihvatiti zločine koji su
počinjeni u naše ime. I za Srbe na Kosovu bilo bi najbolje kada bi
predsjednik Koštunica i Vlada brzo počeli surađivati s
administracijom Ujedinjenih naroda na Kosovu'. Sa svoje strane,
Zapad bi trebao inzistirati i inzistirat će na tome da Srbija učini
ono što je potrebno da ponovo postane dio zajednice država,
zaključila je u svom komentaru u listu 'Washington Post' Nataša
Kandić.
(VOA)