RDW - 24. X. O BLISKOM ISTOKU

NJEMAČKI RADIO - RDW 24. X. 2000. 'Ne naslućuje se rješenje bliskoistočnog spora', Birgitt Kaspar. 'Uzimamo time-out u mirovnom procesu', objavio je izraelski premijer Ehud Barak. "'kad on uzima time-out, uzimamo i mi', odgovorio je egipatski ministar vanjskih poslova Amr Musa. Oko za oko, zub za zub. Tako se odvija stvar između izraelskih vojnika i Palestinaca, koji s nejednakim oružjem stoje jedni nasuprot drugima. A stanje eskalira iz dana u dan. Kraj ove spirale nasilja bar u ovom trenutku nemoguće je sagledati. To sve u međuvremenu udaljava od bitnoga pitanja. Za Palestince to je trajna izraelska djelomična okupacija. 'Djelomična' zbog toga što Palestinci u međuvremenu autonomno upravljaju petinom 1967. okupiranih oblasti. To je takozvano 'Područje A'. Tu se nalaze veći palestinski gradovi, a tako i većina palestinskog stanovništva. Drugom petinom, a to je 'Područje B', upravljaju zajednički Izraelci i Palestinci. Ostale tri petine Izrael još drži pod okupacijom. U tom 'Području C' zemlja se i dalje oduzima Palestincima, na primjer za izgradnju izraelskih naselja ili za putove do tih naselja. Prema informacijama izraelskog mirovnog pokreta 'Peace now', i akcije su za vrijeme Vlade premijera Ehuda Baraka izraženije nego za vrijeme njegova prethodnika Benjamina Netanjahua. Palestinci imaju svoja samoupravna područja, ali putovima koji povezuju ta područja upravlja Izrael. A ti životno važni putovi se zatvaraju kada Izrael procjeni da to zahtjeva sigurnosno stanje. Prometnica između Gaze i zapadnoga Jordana i onako je neosigurana, a Izrael ima pravo suodlučivanja tko je smije koristiti, a tko ne. Otkad su 1993. godine u Oslu sklopljeni sporazumi između Izraela i Palestinaca, Izrael je 'de facto' više-manje zatvorio palestinska područja. To znači da je Palestincima potrebno posebno dopuštenje za dolazak u Jeruzalem ili u Izrael gdje mnogi od njih rade. Ta se područja povremeno potpuno zatvaraju, što dovodi do rastuće nezaposlenosti među Palestincima koja se trenutno procjenjuje na oko 30 posto. Nadzorom vanjskih granica Izrael još uvijek potpuno kontrolira palestinski uvoz i izvoz, tako da Palestinci teško mogu razviti samostalno gospodarstvo. Izraelske vlasti odlučuju i o tome hoće li palestinske kuće imati vode. To posebice u ljetnim mjesecima dovodi do grotesknoga stanja. Jer događa se da Palestinci uopće nemaju vode, a za to vrijeme izraelski naseljenici u susjedstvu zalijevaju vrtove. Iako na Zapadnoj obali ima izvora vode u izobilju, njih koristi Izrael, dok je Palestincima zabranjeno i kopati bunare. To sve i još mnoge druge stvari dovode to toga da oko tri i po milijuna Palestinaca još uvijek ima osjećaj da žive pod okupacijom. I to pod gospodarski težim okolnostima nego prije 1993. godine. Palestinci doduše imaju svoje samoupravne vlasti, koje međutim ne odgovaraju onome što mnogi od njih podrazumijevaju pod demokracijom i koje su uz to još u velikoj mjeri korumpirane. Trajna okupacija palestinskih područja je generator palestinskih prosvjeda. Oni su vjerovali da je mirovni proces poslije pet godina zaključen i da je time dovršena i okupacija koja im je donosila i probleme i poniženja. To međutim, nije bio slučaj. I zato se kraj napetosti na Bliskom Istoku zasad ne naslućuje. (RDW)