JERUZALEM, 24. listopada (Hina/AFP) - Pozvan službeno da uđe u vladu nacionalnog jedinstva Ariel Sharon, vođa izraelske desnice, danas je posljednja nada premijera Ehuda Baraka da se održi na vlasti.
JERUZALEM, 24. listopada (Hina/AFP) - Pozvan službeno da uđe u
vladu nacionalnog jedinstva Ariel Sharon, vođa izraelske desnice,
danas je posljednja nada premijera Ehuda Baraka da se održi na
vlasti.#L#
Paradoksalno, tog čovjeka kojemu se Barak okrenuo kao slamci spasa,
međunarodna zajednica gotovo da prezire. Jer upravo njegov posjet
platou džamija u Jeruzalemu, trećem svetom mjestu islama, koji su
Palestinci protumačili kao provokaciju, pokrenuo je val nasilja
što nikako da utihne.
No Barak je zaključio da više ne može rješavati krizu s manjinskom
vladom u parlamentu te da mu je neophodna Sharonova potpora.
Ako ne dođe do prekida nasilja i povratka pregovorima koje je Izrael
obustavio u nedjelju, bivši general Sharon, oduvijek pristaša
čvrste ruke u odnosu prema Arapima, ima dobrih izgleda da dobije
ključno mjesto u vladi, vjerojatno dužnost ministra financija.
Naravno uz uvjet da pred svoje buduće laburističke partnere ne
postavi suviše visoke zahtjeve - primjerice da se jednom zauvijek
odreknu sporazuma što su ih 1993. s Palestincima postigli u Oslu.
Razgovori Sharona i Baraka u ponedjeljak nisu urodili dogovorom. No
prema riječima visokog dužnosnika Likuda Silvana Shaloma u
ponedjeljak navečer idući se sastanak treba održati za 30 sati.
Iako su mu 72 godine, Sharon nije ništa izgubio od svoje borbenosti,
u toj mjeri da ulijeva strah i mnogim Izraelcima. S druge pak strane
mnogi, i sve brojniji Izraelci, u njega polažu svoje nade uvjereni
da vlast mlitavo rješava palestinsku pobunu.
Jastreb Sharon izabran je na čelo Likuda, glavne desne oporbene
stranke prije godinu dana kada je izborni poraz pretrpio bivši
premijer Benjamin Netanyahu. Vrlo spretni taktičar, u velikoj je
mjeri pridonio razbijanju parlamentarne većine premijera Baraka.
Izuzetno je dosljedan. Prije dvadeset godina crtao je kartu
izraelske kolonizacije Zapadne obale, dok je vodio ministarstvo
poljoprivrede u prvoj vladi desnice. Tada je zamislio podjelu
Zapadne obale na palestinska autonomna područja zatvorena u mrežu
židovskih naselja, kako bi spriječio stvaranje palestinske
države.
Sharon je ipak i veliki pragmatik, te je uz pomoć vojske bez pardona
dao evakuirati židovska naselja na Sinaju nakon mirovnog sporazuma
s Egiptom.
I Palestincima je morao priznati da palestinska država "de facto"
postoji od sporazuma iz Osla. Tvrdio je da je bolje prihvatiti takvu
realnost tako što će tu državu stisnuti u preuski teritorij koji
pokriva pojas Gaze i manje od 50 posto Zapadne obale, državi koja će
biti bez naoružanja i bez kontrole voda.
Rođen 1928. u Palestini od roditelja porijeklom iz središnje Europe
Sharon je već u svojoj vojnoj karijeri, koju je počeo sa 17 godina,
pokazivao izraženi osjećaj za ekspeditivne metode i sklonost da
radi po svome.
Njegovu vojnu prošlost u Izraelu ne dovode u pitanje iako su njegove
operacije stajale mnogo ljudskih života i priskrbile mu reputaciju
usijane glave.
A takvu je etiketu još više zaradio ponašanjem u vladi.
Kao ministar obrane, pripremio je i proveo 1982. katastrofalnu
operaciju u Libanonu, kada je vladu stavio pred gotov čin, slažu se
danas istraživači i povjesničari. Službeno istražno povjerenstvo
utvrdilo je njegovu "neizravnu odgovornost" za pokolje u
palestinskim izbjegličkim logorima Sabra i Chatila u rujnu 1982. Tu
mrlju nikada nije uspio izbrisati, a arapski je svijet neće
zaboraviti.
(Hina) rt br