FR-YU-kriza-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi-Obrana FRANCUSKA-LE MONDE OD 21.10.00.CRNA GORA-SRBIJA FRANCUSKALE MONDE21. X. 2000.Dvojba crnogorskih čelnika nakon pada Slobodana Miloševića"Nakon pada Slobodana Miloševića,
crnogorski se predsjednik Milo Đukanović našao u dvojbi koju bivša srpska oporbenjakinja Vesna Pešić ukratko opisuje ovako: 'On mora odlučiti hoće li se priključiti procesu stabilizacije Balkana, ili će organizirati referendum u Crnoj Gori'. 'Ne prijeti Srbija Crnoj Gori, već Crna Gora prijeti Srbiji', dodaje, očitujući razdraženost srbijanskih demokrata zbog tvrdoglavosti male južne republike (650 tisuća stanovnika).Unatoč padu Slobodana Miloševića kojeg je na dužnosti predsjednika savezne države zamijenio Vojislav Koštunica, Crna Gora se ne odriče svojih zahtjeva za većom samoupravom. Njezini čelnici ne žele sudjelovati u radu savezne vlade. Ugrožavaju ne samo ustroj zajedničke države, već i položaj demokrata u zemlji, kažu u Beogradu. Bez Crne Gore ne može zapravo ni biti jugoslavenske federacije (čine ju ove dvije republike koje su se ujedinile 1992.), a bez stvarne federacije, Vojislav Koštunica koji je dužnost preuzeo 7. X., bit će predsjednik nepostojeće države.
FRANCUSKA
LE MONDE
21. X. 2000.
Dvojba crnogorskih čelnika nakon pada Slobodana Miloševića
"Nakon pada Slobodana Miloševića, crnogorski se predsjednik Milo
Đukanović našao u dvojbi koju bivša srpska oporbenjakinja Vesna
Pešić ukratko opisuje ovako: 'On mora odlučiti hoće li se
priključiti procesu stabilizacije Balkana, ili će organizirati
referendum u Crnoj Gori'. 'Ne prijeti Srbija Crnoj Gori, već Crna
Gora prijeti Srbiji', dodaje, očitujući razdraženost srbijanskih
demokrata zbog tvrdoglavosti male južne republike (650 tisuća
stanovnika).
Unatoč padu Slobodana Miloševića kojeg je na dužnosti predsjednika
savezne države zamijenio Vojislav Koštunica, Crna Gora se ne odriče
svojih zahtjeva za većom samoupravom. Njezini čelnici ne žele
sudjelovati u radu savezne vlade. Ugrožavaju ne samo ustroj
zajedničke države, već i položaj demokrata u zemlji, kažu u
Beogradu. Bez Crne Gore ne može zapravo ni biti jugoslavenske
federacije (čine ju ove dvije republike koje su se ujedinile
1992.), a bez stvarne federacije, Vojislav Koštunica koji je
dužnost preuzeo 7. X., bit će predsjednik nepostojeće države.
Dijalog između dviju republika započeo je u utorak 17. X., kada je
Vojislav Koštunica posjetio Podgoricu i dogovorio se s
predsjednikom Milom Đukanovićem da će 'stručna skupina' proučiti
pitanje o zajedničkim ustanovama i prve zaključke objaviti nakon
parlamentarnih izbora u Srbiji koji su predviđeni za 23. XII.
Dijalog je potaknuo Zapad koji, pošto je tri godine podupirao
crnogorske čelnike u njihovu udaljavanju od Beograda, sada nastoji
da dvije republike obnove svoje veze.
Zapad se, među ostalim, brine da bi odvajanje Crne Gore automatski
dovelo do ponovnoga ispitivanja statusa Kosova. Rezolucija 1244
UN-a koja je u lipnju 1999. privela kraju NATO-ovo bombardiranje,
kaže da je Kosovo dio Jugoslavije. Tražeći rješenje za dobar
savezni okvir, američki je izaslanik prošlog tjedna na susretu s
crnogorskim intelektualcima u Dubrovniku iznio zamisao o
jugoslavenskoj federaciji koju bi činila tri entiteta: Srbija,
Kosovo i Crna Gora. Prijedlog nije naišao na oduševljenje, a
Crnogorci drže da je ponuda ponižavajuća.
Pad Slobodana Miloševića stvorio je stanovitu političku zbrku u
Crnoj Gori. Događaj je očito iznenadio tamošnje čelnike. Savjetnik
u vladi Radomir Sekulović misli da je moguć referendum o
neovisnosti, ako 'dijalog' s Beogradom ne dade rezultate. U domaćem
se tisku sve češće govori o mogućnosti takvog referenduma, dok je
oblikovanje pitanja predmet raspra ('neovisnost',
'konfederacija' ili 'savez neovisnih, međunarodno priznatih
država'?). (...)
Crnogorski čelnici također traže promjene u jugoslavenskoj vojsci,
napose smjenu načelnika glavnog stožera generala Pavkovića.
Nazočnost saveznih postrojba na području Crne Gore bila je zadnjih
godina velik razlog napetosti koja je dostigla vrhunac za NATO-ovih
bombardiranja. Predsjednik Đukanović koji je sklon Zapadu, bio je
neutralan u tom sukobu, zbog čega su ga vojnici optužili za
'izdaju'.
Dolaskom na vlast Vojislava Koštunice 'odmah je nestala prijetnja
vojnog upletanja u Crnoj Gori koje smo se plašili zadnje tri
godine', kaže Srđan Darmanović, direktor Središta za demokraciju i
za ljudska prava u Podgorici. Još samo treba vidjeti hoće li
nestanak opasnosti pridonijeti jačanju separatističkih težnja u
Crnoj Gori, ili će, naprotiv, pretegnuti želja za zajedničkim
životom sa Srbijom koja je sada prihvatljivija. U zadnjem
istraživanje provedenom u Crnoj Gori u travnju 2000., 36 posto
ispitanika očitovalo se za neovisnost, 30 za ostanak u federaciji
iz 1992., a 30 posto se zauzimalo za reformu veza između dviju
republika na temelju 'platforme' kojom bi se znatno smanjile
ovlasti federacije.
Ta 'platforma', kaže Savo Đurđevac, crnogorski dopredsjednik
vlade, predviđa da dvije republike imaju zajednički novac, obranu
(ali da svaka republika nadzire postrojbe na svom području) i
vanjsku politiku. 'To je mogućnost da se sačuva Jugoslavija', kaže
ovaj član malene Narodne stranke, jedine među trima koalicijskim
strankama na vlasti u Podgorici koja je oduševljeno pozdravila
izbor Vojislava Koštunice.
Nove su političke prilike u Beogradu povećale napetost u
crnogorskoj vladi. Stranka predsjednika Đukanovića prikliještena
je između pristaša neovisnosti iz Socijaldemokratske partije koji
prijete napuštanjem koalicije, a time i raspisivanjem
prijevremenih izbora, i pristaša Jugoslavije iz Narodne stranke.
Oporba koju utjelovljuje Socijalističke narodna partija (SNP)
pokušava se osloboditi ugleda promiloševićevske stranke i
pretvoriti se u jednostavnog branitelja zajedničke države Srba i
Crnogoraca, naroda koji su 'nerazdvojno povezani svojom kulturom i
poviješću', kao što kaže urednik lista 'Dan', bliskog SNP-u.
'Milošević je otišao, i to je golemo olakšanje, kaže glavna
urednica tjednika 'Monitor' Milka Tadić, ali njegov odlazak ne
znači i da su nestali problemi između Crne Gore i Srbije. Ovi i dalje
ostaju.' Zadnjih se godina broj pristaša neovisnosti Crne Gore
povećao, primjećuje, pa će predsjedniku Đukanoviću biti teško da
promijeni neke mjere u pravcu potpunog osamostaljenja. Primjerice,
uvođenje njemačke marke kao sredstva plaćanja u Crnoj Gori u
studenom 1999., nadzor granica i ukidanje viza za strance.
'Jedino što dijelimo sa Srbijom je savezna vojska i zračni
prostor', primjećuje Milka Tadić. Na saveznim izborima 24. IX.,
jedina crnogorska stranka koja je sklona Miloševiću i Jugoslaviji
(FNT) i koja nije htjela bojkotirati izbore, dobila je tek
devedeset tisuća glasova u maloj republici (od 400 tisuća upisanih
birača), što je poticaj za pristaše neovisnosti.
Ipak je činjenica da su Crna Gora i njezini čelnici zadnjih godina
uživali znatnu financijsku pomoć sa Zapada ('bez nje se nikada ne
bismo oduprli Miloševiću', kaže jedan ministar) koja predsjednika
Đukanovića danas dovodi u osjetljiv položaj. Crnogorski
predsjednik kojeg su donedavno u zapadnim prijestolnicama hvalili
zbog otpora koji je pružao Miloševiću, zna da bi mogao brzo pasti u
nemilost ne bude li dosta surađivao s novim sugovornikom u
Beogradu, Vojislavom Koštunicom", piše Natalie Nougayrede.