FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANCUSKA-LE MONDE OD 21.10.00.CRNA GORA-SRBIJA

FR-YU-kriza-Diplomacija-Vlada-Organizacije/savezi-Obrana FRANCUSKA-LE MONDE OD 21.10.00.CRNA GORA-SRBIJA FRANCUSKALE MONDE21. X. 2000.Dvojba crnogorskih čelnika nakon pada Slobodana Miloševića"Nakon pada Slobodana Miloševića, crnogorski se predsjednik Milo Đukanović našao u dvojbi koju bivša srpska oporbenjakinja Vesna Pešić ukratko opisuje ovako: 'On mora odlučiti hoće li se priključiti procesu stabilizacije Balkana, ili će organizirati referendum u Crnoj Gori'. 'Ne prijeti Srbija Crnoj Gori, već Crna Gora prijeti Srbiji', dodaje, očitujući razdraženost srbijanskih demokrata zbog tvrdoglavosti male južne republike (650 tisuća stanovnika).Unatoč padu Slobodana Miloševića kojeg je na dužnosti predsjednika savezne države zamijenio Vojislav Koštunica, Crna Gora se ne odriče svojih zahtjeva za većom samoupravom. Njezini čelnici ne žele sudjelovati u radu savezne vlade. Ugrožavaju ne samo ustroj zajedničke države, već i položaj demokrata u zemlji, kažu u Beogradu. Bez Crne Gore ne može zapravo ni biti jugoslavenske federacije (čine ju ove dvije republike koje su se ujedinile 1992.), a bez stvarne federacije, Vojislav Koštunica koji je dužnost preuzeo 7. X., bit će predsjednik nepostojeće države.
FRANCUSKA LE MONDE 21. X. 2000. Dvojba crnogorskih čelnika nakon pada Slobodana Miloševića "Nakon pada Slobodana Miloševića, crnogorski se predsjednik Milo Đukanović našao u dvojbi koju bivša srpska oporbenjakinja Vesna Pešić ukratko opisuje ovako: 'On mora odlučiti hoće li se priključiti procesu stabilizacije Balkana, ili će organizirati referendum u Crnoj Gori'. 'Ne prijeti Srbija Crnoj Gori, već Crna Gora prijeti Srbiji', dodaje, očitujući razdraženost srbijanskih demokrata zbog tvrdoglavosti male južne republike (650 tisuća stanovnika). Unatoč padu Slobodana Miloševića kojeg je na dužnosti predsjednika savezne države zamijenio Vojislav Koštunica, Crna Gora se ne odriče svojih zahtjeva za većom samoupravom. Njezini čelnici ne žele sudjelovati u radu savezne vlade. Ugrožavaju ne samo ustroj zajedničke države, već i položaj demokrata u zemlji, kažu u Beogradu. Bez Crne Gore ne može zapravo ni biti jugoslavenske federacije (čine ju ove dvije republike koje su se ujedinile 1992.), a bez stvarne federacije, Vojislav Koštunica koji je dužnost preuzeo 7. X., bit će predsjednik nepostojeće države. Dijalog između dviju republika započeo je u utorak 17. X., kada je Vojislav Koštunica posjetio Podgoricu i dogovorio se s predsjednikom Milom Đukanovićem da će 'stručna skupina' proučiti pitanje o zajedničkim ustanovama i prve zaključke objaviti nakon parlamentarnih izbora u Srbiji koji su predviđeni za 23. XII. Dijalog je potaknuo Zapad koji, pošto je tri godine podupirao crnogorske čelnike u njihovu udaljavanju od Beograda, sada nastoji da dvije republike obnove svoje veze. Zapad se, među ostalim, brine da bi odvajanje Crne Gore automatski dovelo do ponovnoga ispitivanja statusa Kosova. Rezolucija 1244 UN-a koja je u lipnju 1999. privela kraju NATO-ovo bombardiranje, kaže da je Kosovo dio Jugoslavije. Tražeći rješenje za dobar savezni okvir, američki je izaslanik prošlog tjedna na susretu s crnogorskim intelektualcima u Dubrovniku iznio zamisao o jugoslavenskoj federaciji koju bi činila tri entiteta: Srbija, Kosovo i Crna Gora. Prijedlog nije naišao na oduševljenje, a Crnogorci drže da je ponuda ponižavajuća. Pad Slobodana Miloševića stvorio je stanovitu političku zbrku u Crnoj Gori. Događaj je očito iznenadio tamošnje čelnike. Savjetnik u vladi Radomir Sekulović misli da je moguć referendum o neovisnosti, ako 'dijalog' s Beogradom ne dade rezultate. U domaćem se tisku sve češće govori o mogućnosti takvog referenduma, dok je oblikovanje pitanja predmet raspra ('neovisnost', 'konfederacija' ili 'savez neovisnih, međunarodno priznatih država'?). (...) Crnogorski čelnici također traže promjene u jugoslavenskoj vojsci, napose smjenu načelnika glavnog stožera generala Pavkovića. Nazočnost saveznih postrojba na području Crne Gore bila je zadnjih godina velik razlog napetosti koja je dostigla vrhunac za NATO-ovih bombardiranja. Predsjednik Đukanović koji je sklon Zapadu, bio je neutralan u tom sukobu, zbog čega su ga vojnici optužili za 'izdaju'. Dolaskom na vlast Vojislava Koštunice 'odmah je nestala prijetnja vojnog upletanja u Crnoj Gori koje smo se plašili zadnje tri godine', kaže Srđan Darmanović, direktor Središta za demokraciju i za ljudska prava u Podgorici. Još samo treba vidjeti hoće li nestanak opasnosti pridonijeti jačanju separatističkih težnja u Crnoj Gori, ili će, naprotiv, pretegnuti želja za zajedničkim životom sa Srbijom koja je sada prihvatljivija. U zadnjem istraživanje provedenom u Crnoj Gori u travnju 2000., 36 posto ispitanika očitovalo se za neovisnost, 30 za ostanak u federaciji iz 1992., a 30 posto se zauzimalo za reformu veza između dviju republika na temelju 'platforme' kojom bi se znatno smanjile ovlasti federacije. Ta 'platforma', kaže Savo Đurđevac, crnogorski dopredsjednik vlade, predviđa da dvije republike imaju zajednički novac, obranu (ali da svaka republika nadzire postrojbe na svom području) i vanjsku politiku. 'To je mogućnost da se sačuva Jugoslavija', kaže ovaj član malene Narodne stranke, jedine među trima koalicijskim strankama na vlasti u Podgorici koja je oduševljeno pozdravila izbor Vojislava Koštunice. Nove su političke prilike u Beogradu povećale napetost u crnogorskoj vladi. Stranka predsjednika Đukanovića prikliještena je između pristaša neovisnosti iz Socijaldemokratske partije koji prijete napuštanjem koalicije, a time i raspisivanjem prijevremenih izbora, i pristaša Jugoslavije iz Narodne stranke. Oporba koju utjelovljuje Socijalističke narodna partija (SNP) pokušava se osloboditi ugleda promiloševićevske stranke i pretvoriti se u jednostavnog branitelja zajedničke države Srba i Crnogoraca, naroda koji su 'nerazdvojno povezani svojom kulturom i poviješću', kao što kaže urednik lista 'Dan', bliskog SNP-u. 'Milošević je otišao, i to je golemo olakšanje, kaže glavna urednica tjednika 'Monitor' Milka Tadić, ali njegov odlazak ne znači i da su nestali problemi između Crne Gore i Srbije. Ovi i dalje ostaju.' Zadnjih se godina broj pristaša neovisnosti Crne Gore povećao, primjećuje, pa će predsjedniku Đukanoviću biti teško da promijeni neke mjere u pravcu potpunog osamostaljenja. Primjerice, uvođenje njemačke marke kao sredstva plaćanja u Crnoj Gori u studenom 1999., nadzor granica i ukidanje viza za strance. 'Jedino što dijelimo sa Srbijom je savezna vojska i zračni prostor', primjećuje Milka Tadić. Na saveznim izborima 24. IX., jedina crnogorska stranka koja je sklona Miloševiću i Jugoslaviji (FNT) i koja nije htjela bojkotirati izbore, dobila je tek devedeset tisuća glasova u maloj republici (od 400 tisuća upisanih birača), što je poticaj za pristaše neovisnosti. Ipak je činjenica da su Crna Gora i njezini čelnici zadnjih godina uživali znatnu financijsku pomoć sa Zapada ('bez nje se nikada ne bismo oduprli Miloševiću', kaže jedan ministar) koja predsjednika Đukanovića danas dovodi u osjetljiv položaj. Crnogorski predsjednik kojeg su donedavno u zapadnim prijestolnicama hvalili zbog otpora koji je pružao Miloševiću, zna da bi mogao brzo pasti u nemilost ne bude li dosta surađivao s novim sugovornikom u Beogradu, Vojislavom Koštunicom", piše Natalie Nougayrede.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙