CH 21.X.-NZZ-VOJVODINA

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 21. X. 2000. Poziv za autonomiju u Vojvodini "Satovi u Vojvodini idu drukčije nego u ostalom dijelu Srbije. Sporije ako se misli na umjereniji tempo prometa i ponešto uspavano ozračje u bivšoj carskoj i kraljevskoj pokrajini. Brže ako se misli na politički razvitak u najnovije vrijeme, koji je tu radikalniji i možda više ukazuje na budućnost nego drugdje. Dok se Beograd tek polako oporavlja od revolucionarnih napadaja groznice i mnogi su ljudi rastrgani između euforije i mamurnosti, u pokrajinskom glavnom gradu Novom Sadu s 200 tisuća stanovnika, već se prilagođavaju novom dobu. 'Već dugo znamo što želimo', kaže Emil Fejzulahi, podpredsjednik Socijaldemokratske lige, najjače regionalne stranke. 'Režimske su stranke u Vojvodini poražene još na mjesnim izborima 1996. i nikada se od toga nisu oporavile'. Najnoviji izbori potvrdili su rezultat. Skoro 90 posto glasova dobio je oporbeni savez. Đinđićeva Demokratska stranka i Socijaldemokratska liga najjače su stranke. U usporedbi s Kosovom, drugom srpskom pokrajinom koja je 1989. godine izgubila autonomiju, satovi u Vojvodini ne idu samo drukčije nego i u suprotnom smjeru. U Prištini su zabrinuto gledali poraz Miloševića koji je u stanovitom smislu bio jamac za nesrpsko rješenje kosovskoga pitanja. Drukčije je u Vojvodini. 'Dok sam stajao pred parlamentom, bilo mi je jasno da moraju uzmaknuti ili nas postrijeljati', kaže Bojan Paitić, zamjenik novosadskog gradonačelnika. Vojvodina za srpsku oporbu nije uvijek bila jednostavan partner. Ponajprije se samovoljni vođa Socijaldemokratske stranke Čanak pobrinuo za pobunu kad je u Beogradu u revolucionarnom patosu želio vidjeti autokrata zavezanog za prvi kandelaber. To nije pristajalo uz umjereni Koštuničin govor koji je isključivao osvetu i provedbu pravde vlastitim sredstvima. Fejzulahi brani svojeg predsjednika. Da postoji govor za revolucionarne mase i govor svakodnevne politike. 'Na parlament nisu jurišali slatkorječivi. Bili su to provincijalci, ljudi iz Čačka i mi.' No zapravo su ljudi tu snošljivi i miroljubivi. 'Imam albanskog oca i slovačku majku, gdje bih inače u Srbiji mogao napraviti političku karijeru?' pita Fejzulahi. Vojvodina je etnički ekstremno heterogeno područje. Osim Srba (55 posto pučanstva), u pokrajini žive Mađari (15 posto) i manje slovačke, hrvatske, rumunjske i rutenske manjine. Ne uzimajući u obzir sjever gdje dominiraju Mađari, stanovništvo je jako izmiješano. I nigdje u cijeloj Jugoslaviji miješani brakovi nisu bili toliko česti. Vjerska višestrukost je velika i još se uvijek ne poklapa s etničkim podrijetlom. Posljednjih je godina režim u Beogradu jače zavrtao vijke u tradicionalno oporbenoj pokrajini. 'Od poreza koje smo slali u Beograd, nismo vidjeli ni deset posto', kaže Paitić. 'Pokušavali su vladati s nama iz Beograda' - s dramatičnim posljedicama. Stanje je katastrofalno ponajprije u zdravstvu. Na lokalnoj razini, kaže Paitić, nema ni proračuna ni ikakvih organizatorskih ovlasti. Zalihe lijekova u bolnicama dostajale su za po dva dana, upućeni su na humanitarnu pomoć iz inozemstva. 'A za one infrastrukture koje režim nije doveo do propasti, pobrinuo se NATO prošle godine.' Najveće štete bombardiranje je nanijelo rafineriji i dunavskim mostovima. Obnova bombama porušene infrastrukture bila je bitan dio Miloševićeve izborne promičbe pa je tako u ljetu u rekordnom vremenu izgrađen jedan dunavski most. Ali velika brzina u mostogradnji ima svoju cijenu. Zbog teških konstrukcijskih pogrešaka, most koji se u elegantnom luku propinje preko rijeke, mogu prelaziti samo pješaci. Socijaldemokratska liga postavila si je za cilj status republike za Vojvodinu. To bi značilo odvajanje od Srbije i nadmašilo bi stupanj autonomije koju je pokrajina imala u starom jugoslavenskom ustavu iz Titove ere. Za sada u Ligi o tomu ne žele ni čuti. 'U tom teškom prijelaznom stanju moramo biti umjereni u zahtjevima. Moramo poduzeti sve da se stanje stabilizira i da se izbjegne autoritarni protuudarac'. Fejzulahi će ustrajati na zahtjevu za autonomijom. Ali ona će biti uklopljena u koncept regionalizacije za cijelu Srbiju. Zemlju treba podijeliti na pet ili šest regija. Tu pripadaju, osim Vojvodine, Sandžak, Novi Pazar u južnoj Srbiji, regija Beograda, sjeverozapadna, jugoistočna i srednja Srbija. Za razliku od Kosova, njihov zahtjev za autonomijom nije utemeljen etnički nego demokratski: ljudi bez obzira na njihovo podrijetlo, trebaju sami sređivati svoje prilike. No Vojvodina ipak nije bez etnički utemeljene politike: u mađarskoj manjini postoje težnje stvaranja mađarske regije uz granično područje s 'matičnom zemljom'. Činjenica da taj prijedlog ima potporu Budimpešte, za Vojvodinu ga čini još teže probavljivim. U nekim nevladinim organizacijama želi se još pojačati regionalizacija. 'Imamo pred očima Euroregiju Dunav - Maroš - Tisa koja osim Vojvodine obuhvaća i granična mađarska i rumunjska područja', kaže Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam. Imaju kontakte preko granice i nadaju se da će otvaranje Srbije ubrzati taj proces: 'Najbrži put u Europu vodi preko regije'. I Popov ističe prednosti neetničkog pokušaja. Može li on biti privlačan mađarskim i rumunjskim partnerima s njihovim jakim naglašavanjem nacionalne države? Ali i izvan srpske oporbe regionalizacija je sve drugo doli neprijeporna. Demokrat Paitić dodaje da su njegovi stranački kolege izvan Vojvodine izrazito skeptični. Koštunica je dobio predsjedničke izbore i zahvaljujući svojoj nacionalnoj agendi koja Srbiju izjednačava s jakim središtem. Ipak među regionalistima Vojvodine prevladava optimizam: 'Koštunica me pozitivno iznenadio. U ophođenju s Crnogorcima pokazuje fleksibilnost i strpljenje', kaže Popov. Trebalo bi pričekati nekoliko mjeseci, drži Fejzulahi. 'Odabrali smo integrativne i integralne osobe, ne nacionaliste'. Da novi predsjednik shvaća da regionalizacija predstavlja rješenje problema a ne raspad države" - izvješćuje novinar lista ahn.