FRANCUSKA-LE MONDE OD 19.10.00.DESNICA U BELGIJI

FRANCUSKA LE MONDE 19. X. 2000. I Flamanci na referendum? "Jesu li rezultati općinskih izbora od 8. X. još jednom ugrozili jedinstvo Belgije? Krajnja je desnica zabilježila velik uspjeh u Flandriji (na sjeveru zemlje, nizozemsko govorno područje), dok je u valonskim pokrajinama (jug, na kojemu se govori francuski) doživjela poraz. No Flandrija je jedno među 'najbogatijim, najmirnijim i najsigurnijim područjima na svijetu', podsjetio je nedavno flamanski dnevnik 'De Morgen': stopa nezaposlenosti je 6,9 posto, dok je u valonskim pokrajinama 18 posto! Flandrija je dio europskog područja gdje se krajnja desnica osjeća dobro, kao što je sjeverna Italija s Ligom Umberta Bossija i austrijska Koruška s FPO-om Joerga Haidera. 'Krajnja desnica iskorišćuje sebičnost bogatih birača koji žele sačuvati svoje povlastice, a malo razmišlja o solidarnosti', misli Vincent de Coorebyter, direktor Središta za istraživanje i društveno- političkoga obavješćivanja. Vlaams Blok ('flamanski blok'), najveća stranka krajnje desnice u Flandriji, zagovara sigurnost i protivi se useljavanju, kao i Nacionalna fronta u Francuskoj; ali je uz to i separatistička. Tako ona traži provedbu referenduma o politici useljavanja i ukidanje načela obiteljskog okupljanja. No traži također uvođenje 'načela prednosti' pri zapošljavanju, u stambenoj politici i u socijalnim pravima u korist pripadnika 'flamanske narodnosti'. Flamanska narodnost ne postoji, budući da je Flandrija područje Belgije. Načelo davanja prednosti ne tiče se, dakle, samo stranaca, već i Belgijanaca koji govore francuski. Taj separatistički govor izrazito je rasistički: 'Temelji se na zamisli da se zajednica može razviti samo ako je sama - Flamanci bez Valonaca - inače njezin identitet propada', kaže Manuel Abramowicz, autor knjiga o krajnjoj desnici i suradnik Središta za jednake izglede i za borbu protiv rasizma, belgijske savezne organizacije. Takvo stajalište ipak može imati odjeka u flamanskoj javnosti koja još liječi rane dugotrajne frankofone diskriminacije: kroz čitavo XIX. stoljeće francuski je bio jezik vladajuće klase. (...) Separatizam koji zagovara ova stranka laska sebičnosti tog područja na štetu državne solidarnosti: Flandrija koja je postala bogata, ne treba više biti krava muzara Valonije koju obilježavaju krize ugljena i čelika i koja je zaglibila u socijalnim sukobima. Vlaams Blok podupire Flamance koji zahtijevaju poseban sustav socijalne sigurnosti i porezni sustav, kako više ne bi ispaštali zbog Valonaca koji su bez posla i kako bi bolje iskoristili preraspodjelu poreza. U Antverpenu je Vlaams Blok dobio 33 posto glasova birača, dok je 1994. imao 28 posto. Stanovnici bogatih četvrti napustili su tradicionalnu desnicu. To je zacijelo izopačena posljedica 'sanitarnog kordona', tj. velike koalicije demokratskih stranaka koja je trebala spriječiti Vlaams Blok da upravlja gradom. Identitet stranaka se rasplinuo u velikoj cjelini koja je nužno centrumaška, a birači tradicionalne desnice okrenuli su se stranci koja je ostala dosljedna svojim načelima. Povrh toga, birači nezadovoljni sadašnjom vlašću mogli su prosvjedovati samo tako što će glasovati za Vlaams Blok, jedinu stranku koja je zastupljena u oporbi. Stoga se kršćanski socijalisti i zeleni sada pitaju je li dobro prepustiti toj stranci monopol nad oporbom. Napokon, uspjeh Vlaams Bloka sigurno je povezan s osobom njegova karizmatičnog vođe Filipa Dewintera koji želi utjeloviti 'pristojan' ekstremizam. 'On se prerušava kako bi povećao svoje biračko tijelo, kao što je učinio Joerg Haider i kao što se zalaže Bruno Megret'. Nedostatak ugledne osobe pridonio je uostalom porazu krajnje desnice u Valonaca koja je podijeljena na više frakcija malo poznatih široj javnosti. Veliki dnevnik 'Le Soir' koji rado optužuju zbog žestoke frankofilije, podsjetio je u broju od 11. X. da i Valonci mogu očitovati rasističke i ksenofopske osjećaje. Dnevnik je podsjetio na zaključke istraživanja Eurobarometra koje je 1997. naručilo Europsko povjerenstvo: Belgijanci su među najviše rasistički raspoloženim europskim narodima. Istraživanje koje je provedeno na uzorku od 16.154 građanina Unije zaključuje da su Valonci, premda su umjereniji od Flamanaca, veći rasisti od većine europskih građana", piše Rafaele Rivais.