FRANCUSKA-LES ECHOS OD 19.10.00.SREDIŠNJE BANKE

FRANCUSKA LES ECHOS 19. X. 2000. Upletanje središnjih banaka: pet uvjeta za uspjeh "Uz kakve uvjete posredovanje središnjih banaka u tečaju može biti uspješno? Golemi propust Wima Duisenberga - koji je početkom tjedna izričito odbacivao svako novo upletanje na tržištu dok traje sukob na Bliskom istoku i predsjednička utrka u Americi - već upućuje na jedan: povjerljivost. Svojim nastupima u javnosti, predsjednik ESB-a više je nego poništio učinak strategije koju su krajem rujna provodile sve središnje banke - američka, europska i japanska. Euro je ponovno pao na najnižu razinu u svojoj povijesti. Neočekivano upletanje od 22. IX. sve do tada se smatralo uspjehom koji je doveo do osjetnog porasta eura. Premda djelotvorno i trajno, posredovanje središnjih banaka mora voditi računa o nekim temeljnim načelima. Nekoliko nedavnih istraživanja omogućava da ih bolje shvatimo. Tako je Catherine Bonser Neal u časopisu Savezne pričuve iz Kansas Cityja istražila sva posredovanja Američke savezne pričuve i Bundesbanke od 1985. do 1991. To je razdoblje bilo bogato događanjima, sa sporazumima iz Plaze od 22. IX. 1985. koji su trebali potaknuti sustavni pad dolara i iz Louvrea od 22. II. 1987., koji su trebali stabilizirati tečaj. Autorica drži da se ne može zaključiti kako su sporazumi iz Plaze i posredovanje koje su potaknuli, omogućili da se smanji nestabilnost tečaja, što je bila svrha. Sporazumi iz Louvrea doveli su pak do suprotnog učinka i potaknuli nestabilnost. Autorica zaključuje da se središnje banke mogu uspješno boriti protiv nestabilnosti ako riješe probleme u svezi s nesigurnošću brokera glede promjene gospodarskih osnova i monetarne politike, ili ako smanje mogućnost utjecaja špekulanata. Rasmus Fatum koji je po nalogu Europske središnje banke (ESB) proučavao razdoblje od 1. IX. 1985. do 31. XII. 1995., misli da je posredovanje djelotvorno samo na kraći rok. Zajedničko posredovanje koje je usmjereno na kraće razdoblje ima izgleda da se okruni uspjehom. Napose ako se primijene veći iznosi. Gabriele Galati i William Mellick istraživali su, za račun BRI-ja, posredovanje Američke savezne pričuve i Japanske banke na dolar/jen između 1993. i 1996. Rezultati govore da posredovanje može povećati nesigurnost koje vlada na tržištu glede budućeg kretanja tečaja. (...) Dakle, s obzirom na monetarno iskustvo, možemo izvući nekoliko zaključaka. Prvo, snaga je u jedinstvu. Središnja banka koja je osamljena, poput Japanske banke koja je u jesen 1999. htjela ograničiti rast vrijednosti jena, teško može spriječiti tendenciju na tržištu. Uspjeh je vjerojatniji ako se djeluje na međunarodnoj razini. U tom je smislu nazočnost američkih monetarnih vlasti važan, premda nedovoljan adut. Druga stvar: učinak iznenađenja, poput Napoleonovih vojnih pohoda, čini se važnim uvjetom za uspjeh jedne operacije. Makar se operacija više puta opetovala u više ili manje kratkom roku. Treće načelo: boriti se protiv opće težnje tržišta na kojemu se na dan razmjenjuje 1.500 milijarda dolara, gotovo je nemoguće. Posredovanje iz ožujka i travnja 1995. na dolar/jen svjedoči u prilog tomu. Bolje je pratiti početak tendencije i pojačati je. Četvrto načelo: korekcija tečaja bit će to lakša što je vrijednost osumnjičene valute više udaljena od svoje glavne gospodarske vrijednosti. Peto načelo: uspjeh posredovanja bit će trajan ako ga budu pratile strukturne gospodarske mjere namijenjene borbi s prirodnim silama koje dovode do pada vrijednosti tečaja u nekoj zemlji. Ova načela nisu se u potpunosti poštovala kada je riječ o euru. Posredovanje od 22. IX. okupilo je sve velike središnje banke; ono je imalo velike razmjere - oko šest milijarda eura, prema procjenama stručnjaka - i nije bilo očekivano; započelo se kada je euro sramežljivo počeo rasti; vrijednost eura, prema gotovo jednodušnom mišljenju gospodarstvenika, daleko je od njezine osnovne vrijednosti. Peti uvjet - praćenje posredovanja na deviznom tržištu strukturnim gospodarskim mjerama - nije se, naprotiv, poštovalo. Zato će kapital i dalje trajno odlaziti s područja eura i kretati se uglavnom prema Sjedinjenim Državama, utječući tako na vrijednost europskog novca. Posredovanje Wima Duisenberga u londonskom 'Timesu', poništilo je učinak masovnog posredovanja središnjih banaka na tržištu. On je preuzeo rizik od povratka špekulacije kojoj je htio 'slomiti vrat' i dodatnog slabljenja eura. Novo će posredovanje biti djelotvorno tek kada se zaborave te nesretne izjave i kada se povjerljivost monetarne strategije središnjih banaka vrati u prvotno stanje", piše Richard Hiault, novinar lista.